Prvi hakerski napad: javno poniženje Marconija

U lipnju 1903. publika okupljena u slavnoj predavaonici Kraljevskog instituta u Londonu očekivala je demonstraciju Marconijeva novopečenog tehnološkog čuda – radija.

Fizičar John Ambrose Fleming pripremao je aparaturu da bi primio poruku od Guglielma Marconija, koji se nalazio u postaji navrh litice u Cornwallu, udaljen 480 kilometara.Umjesto Marconijeve poruke aparati su se prijevremeno aktivirali i počeli ispisivati poruku – u početku se ponavljala jedna riječ, a zatim se pojavila uvredljiva pjesma koja je optuživala Marconija za varanje publike. Drugim riječima, demonstracija radioprijenosa je hakirana. Riječ koja se ponavljala bila je “štakori”, a nakon minute pojavile su se riječi: “Postojao je mladi Talijan koji je varao javnost vrlo lijepo”. Uslijedile su daljnje uvredljive riječi kombinirane s citatima iz Shakespeareovih djela.

Hakerska poruka prestala je prije prijenosa Marconijeva signala. Demonstracija je bila uspješna, ali Marconi je bio osramoćen. Naime, pokazalo se da je novi način komunikacije nesiguran i da bilo tko može prisluškivati ili upadati na bežične frekvencije. Marconijev patent podrazumijevao je da se korištenjem točno određene valne duljine mogu uspostaviti privatni kanali za komunikaciju. Marconi je ignorirao uvrede u javnosti, no Fleming je poslao londonskom Timesu ljutito pismo u kojemu je čin nazvao “znanstvenim huliganizmom” i “uvredom tradicijama kraljevske institucije” te zatražio pomoć čitatelja u pronalaženju krivca. Krivac je priznao svoje djelo četiri dana kasnije u pismu Timesu. Opravdao je svoj čin razotkrivanjem sigurnosnih problema za javno dobro. Fleming ga je nastavio napadati u novinama nakon priznanja, no haker mu je spustio podsjetivši ga da “uvrede nisu argumenti”.

Prvi haker bio je 39-godišnji Nevil Maskelyne, tipični viktorijanski brkati gospodin i kazališni magičar. Njegov otac bio je manji izumitelj (osmislio je brave koje se otključavaju odnosno zaključavaju ubacivanjem kovanica). Maskelyne se zainteresirao za bežičnu tehnologiju kako bi je koristio u scenskim nastupima za trikove čitanja misli, a zapravo komunikaciju s pomagačem. Nevil je tako otkrio kako pomoću bežičnih signala daljinski zapaliti barut. Pomoću balona i zemaljske stanice uspješno je 1900. poslao signale na udaljenost od 16 kilometara. Kao i mnogi suvremenici bio je frustriran Marconijevim širokim patentima bežičnog prijenosa koji su ujedno koristili prethodne radove izumitelja poput Olivera Lodgea, Nikole Tesle i J. C. Bosea. Odlučio mu se osvetiti, a veliku ulogu u tome imala je i Eastern Telegraph Company, dotadašnji gigant žičane komunikacije britanskog carstva.

Nakon što je Marconi 1901. demonstrirao bežični prijenos preko Atlantskog oceana, ETC je ponudila Maskelyneu posao špijuna. Maskelyne je izgradio pedesetmetarski radiotoranj na liticama zapadno od sjedišta ETC-a u Cornwallu kako bi mogao prisluškivati poruke koje je Marconi Company slala brodovima. Svoj uspjeh objavio je u časopisu The Electrician 7. studenoga 1902. naglašavajući da prisluškivanje nije problem, već “što učiniti s viškom energije” nakon podizanja radiotornja. Da bi privukao pozornost na nesigurnost te tehnologije, odlučio je upasti na Marconijevu demonstraciju. Za to su mu trebali samo najobičniji odašiljač i Morseov telegraf koji je postavio u očevu obližnju dvoranu.

Piše: Boris Blažina

Komentari