Propovjednik sudnjeg dana: Smrt, nasilje i potraga za iskupljenjem

Jedni ga nazivaju propovjednikom sudnjeg dana, pjesnikom ludila i smrti. Drugi u njemu jednostavno vide čudaka. Priča o Nicku Caveu započinje 1957. godine u australskom gradiću Warracknabealu. Otac, profesor engleskog jezika, i majka, knjižničarka, djecu su odmalena “šopali” klasicima svjetske književnosti. “Nisam se igrao autićima, a nogomet je za mene bio apstraktan pojam. Pjevao sam u crkvenom zboru, slikao i pisao poeziju, a moj najbolji prijatelj bio je Franz Kafka!” prisjeća se Cave.

Kad mu je bilo dvanaest, pronašao je srodnu dušu: momka po imenu Eddie, kojeg su također smatrali autsajderom. Ovaj ga je upoznao sa dražima alkohola, a kad bi strusili svaki po limenku piva ukradenu roditeljima, vrijeme su kratili pucajući na zečeve iz puške Eddiejevog djeda. Razgaljeni novim hobijem, osnovali su Klub prijatelja alkohola: “Lokalni taksist kupovao nam je jeftino vino, a mi bismo skrivali boce u Eddiejevoj garaži. Napili bismo se kao svinje i povraćali!” priča Cave, koji je s prijateljem volio pijan sjediti u mraku i slušati glazbu Leonarda Cohena. Takav stil života pomutio je njegovu rasudnu snagu: kao 15-godišnjak zaljubio se u djevojčicu koja je inzistirala na tome da ga oblači u haljine. “Nije htjela spavati sa mnom, što sam objašnjavao činjenicom da je naša ljubav uzvišena. Kasnije sam saznao da je postala glavna lezbača u Melbourneu!” ispričao je.

Nakon mature, upisuje studij slikarstva, ali nakon dvije godine odustaje, kako bi se u potpunosti posvetio glazbi. S kolegama iz srednjoškolskih klupa osniva grupu “The Boys Next Door”. Žestoki momci bili su važan dio melburnske post-punk scene kasnih sedamdesetih, a nakon stotinjak koncerata u Australiji mijenjaju ime u “The Birthday Party” i sele u London. U to vrijeme Cave je naveliko eksperimentirao s opijatima, a na nastupima se često znao rezati nožem. Sredinom osamdesetih, bend se raspada, a Cave odlazi živjeti u Berlin. Ondje je nastala njegova zbirka pjesama i drama “King Ink”, kao i veći dijelovi romana “And The Ass Saw the Angel”.

Godine 1984. okuplja novi sastav, “The Bad Seeds”. Albumom “From Her to Eternity” zacrtava vječni tematski krug ljubavi, smrti, nasilja i traganja za iskupljenjem. Postaje heroj alternativne publike, koja u njemu vidi propovjednika moralne apokalipse, a narednim albumima nastavlja odiseju u noćnu moru. “Murder Ballads” donosi možda najneobičniji duet u povijesti glazbe: onaj s dražesnom pop-zvijezdom Kylie Minogue na pjesmi “Where the Wild Roses Grow”. “Nick se pored Kylie doima poput zlosretnog gavrana na šlag-torti” o neobičnom spoju je napisao jedan australski kritičar. Šuškalo se da je “gavran” tijekom snimanja “uzeo mjeru” lijepoj zemljakinji.

Iza Cavea je niz burnih veza. Viviane Carneiro, novinarka koju je upoznao dok je živio u São Paulu, podarila mu je sina Lukea, a iste godine njegova australska ljubavnica Beau Lazenby rađa dječaka Jethra. Kad je Viviane saznala da nije jedina žena u Caveovu životu, toliko se razbjesnila da je spalila sve njegove slike. Sredinom devedesetih živio je u Londonu s glazbenicom P. J. Harvey. Oboje eksplozivnog temperamenta, nerijetko su se fizički obračunavali. Kad je u prirodoslovnom muzeju, baš ispod repa jednog brahiosaura, ugledao zanosnu manekenku Suzie Bick, zaljubio se preko ušiju. U ljeto 1999., na dan pomrčine Sunca, uplovili su u bračnu luku, a ubrzo su dobili blizance Arthura i Earla. Obitelj se skrasila na engleskom imanju, gdje je se prorok sudnjeg dana shvatio da čaša nije uvijek poluprazna. Idila je trajalo do travnja 2015. godine, kad ih je pogodila tragedija: 15-godišnji Arthur poginuo je nakon pada s litice u Brightonu.

Piše: Lucija Kapural

Komentari