“Tek kad posljednje stablo bude posječeno, tek kad posljednja rijeka bude zatrovana, tek kad posljednja riba bude upecana, shvatit ćemo da se novac ne može jesti” staro je i mudro proročanstvo plemena Cree. Evo nekoliko zanimljivosti o najvećoj skupini indijanskog naroda!
1. Rašireni su po cijeloj južnoj Kanadi, s glavnim staništem oko Jamesova zaljeva te u američkoj saveznoj državi Montani. Dijele se na tri glavne skupine: Sakawithiniwuk (“šumski ljudi”), Maskegon (“močvarni ljudi”) i Paskwawininiwug (“ljudi iz ravnice”).
2. Ime Cree je nastalo od Kristenaux, iskrivljena francuskog oblika imena Kenistenoag, kojim su pripadnici naroda nazivali sami sebe. Ponekad su se nazivali i Nehiyawok, odnosno Prvi ljudi. Pripadnici plemena Athapaskan, s kojima su u prošlosti često ratovali, o njima su pak govorili kao o Ennas, odnosno Neprijateljima.
3. Njihov jezik član je skupine algonquinskih jezika i broji desetke narječja. Pripadnici naroda koji žive na međusobno udaljenim područjima gotovo da uopće ne razumiju jedni druge!
4. Prvi bijelci koji su se, sredinom 17. stoljeća, susreli s njima bili su jezuitski misionari. Nedugo potom, uspostavili su kontakt s ljudima iz kompanije Hudson Bay, koja se bavila trgovanjem krznom. Indijanci, vješti lovci koji su poznavali šume kao vlastiti džep, dopremali su im sirovine, a ovi su ih zauzvrat opskrbljivali oružjem. To je potaklo ekspanziju plemena te njegove sukobe s drugim plemenima.
5. Unatoč trgovačkim, pa i bliskim prijateljskim odnosima, kontakti s bijelcima mnogima su donijeli smrt – 1784. godine, epidemija boginja prepolovila je populaciju ovoga indijanskog naroda. Epidemija je udarila i dvije godine kasnije, a preživjeli su se tada ujedinili s plemenom Wazikuta, koje je tražilo saveznike protiv Siouxa. Pripadnici naroda Cree su Wazikute nazivali Assiniboine, odnosno “Kuhačima kamenja”, jer su hranu kuhali u kožnim vrećicama, pomoću vrelog kamenja u vodi. Kasnije su i sami preuzeli taj običaj.
6. U prošlosti su živjeli u šatorima sličnim onima eskimskim. Od njih su se razlikovali po otvorima za dim, što ih je činilo sigurnijima (zbog rizika od gušenja) ali i manje efikasnima u zaštiti od hladnoće.
7. Njihovo vjerovanje počivalo je na šamanizmu i animizmu, a broj četiri smatrali su svetim. Ritualno su se tetovirali kako bi otjerali zle duhove: muškarci po čitavom tijelu, žene ispod donje usne.
Piše: Lucija Kapural
