Svi odreda su u potpunosti bili lišeni empatije i ljudskosti, a tuđa patnja, strah i krikovi za njih su bili duševna hrana. Donosimo zanimljivosti o najgorima od najgorih – serijskim ubojicama!
Pravda nakon četiri desetljeća
U lipnju 2020. godine, jedan od najzaposlenijih serijskih ubojica svih vremena osuđen je na doživotnu robiju bez mogućnosti pomilovanja. Kad je sudac izrekao kaznu Josephu Jamesu DeAngelu, dvoranom se prolomio uzdah olakšanja njegovih žrtava – onih, naime, koje su uspjele preživjeti susret s inkarnacijom zla. Pravda je, istinabog, bila zadovoljena ali je stigla prokleto kasno – gotovo četiri desetljeća nakon što je DeAngelo počinio zadnji zločin! Kako je “Golden State Killer”, kako su mu mediji tepali, uspio toliko dugo ostati na slobodi? Objašnjenje je jednostavno – čovjek koji je silovao pedeset žena i ubio najmanje trinaestero ljudi bio je policajac. Štoviše, upravo on je, početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, istraživao vlastite zločine, nerijetko uklanjajući dokaze s poprišta. DeAngelo, danas ishlapljeli 74-godišnjak (na slici!), uhićen je prije dvije godine, zahvaljujući znanstvenom napretku: DNK uzorci s mjesta zločina uspoređeni su s podacima na genealoškim web stranicama preko kojih korisnici istražuju svoje porijeklo. Genetska podudarnost otkrivena je kod desetak osoba, no metodom eliminacije policajci su došli do svoga nekadašnjeg kolege, oženjenog čovjeka i oca tri kćeri. Možda najstrašniji detalj njegovih zločina bila je činjenica da je svoje žrtve nazivao mjesecima nakon što ih je silovao, prijeteći im da će ih ponovno posjetiti!
Monstrum s Anda
U deset godina, koliko je terorizirao zemlje Južne Amerike, Pedro Lopez oduzeo je više od tri stotine života, mahom onih slabih i nezaštićenih – djevojčica. Jedno od trinaestero nezakonite djece alkoholu sklone prostitutke, mržnju prema pripadnicama suprotnog spola razvio je još kao dječak. “Monstrum s Anda”, kako su ga tabloidi prozvali, kao mladić je redovito putovao na relaciji Ekvador-Kolumbija, gdje su fantazije o mučenju i ubijanju prerasle u krvavu zbilju. Njegova meta redovito su bile djevojčice iz indijanskih plemena: znao je da vlasti neće biti zainteresirane za njihovu sudbinu. Satima bi vrebao na žrtvu, a potom, kad bi ostala sama, stavio ruku na njena usta i odvukao je do napuštena područja u kojem je prethodno iskopao plitki grob. Do trenutka kad će završiti u raci, žrtva je morala pretrpjeti opetovano silovanje i polagano davljenje!
Punokrvni mizantrop
U trideset devet godina, koliko je kročio zemljom, Carl Panzram (1891. – 1930.) ubio je najmanje dvadeset dvije osobe, a opljačkao i silovao na stotine žrtava. Nije pokazao ni traga kajanja za počinjene zločine, baš kao što nije pridavao osobitu važnost ni vlastitom životu. Kad su ga osudili na smrt vješanjem, izjavio je kako želi što prije napustiti “ovaj usrani svijet”. Krvniku koji mu je namještao omču oko vrata pljunuo je u lice i prezirno rekao: “Požuri, gade, ja bih već objesio desetoricu dok ti tu prtljaš!”
Ubijao na tavanu obiteljske kuće!
U osam godina, koliko je bila u braku s Jeromeom Brudosom, Darcie Brudos nije primijetila da njena gora polovica ubija druge žene – u njihovoj vlastitoj kući! Njen brak mogao bi se opisati riječima “da, dragi”. Suprugove želje bile su njene zapovijedi te se, kao takve, nikad nisu propitkivale. Ni najmanje joj nije bilo čudno kad joj je zabranio da ulazi u garažu ili na tavan bez prethodne najave – kako je kasnije ispričala istražiteljima, nije ga htjela ometati u “očito važnim poslovima”. Ako znamo da su se “važni poslovi” sastojali od vješanja otetih djevojaka na kuke, te njihovog silovanja, mučenja i polaganog davljenja, nameće se zaključak da su Brudosi imali odličnu izolaciju u kući… Ili da je Darcie itekako znala što se događa. Ovaj detalj nije promaknuo istražiteljima. Kad je Jerome Brudos 1968. uhićen, otprilike godinu dana nakon što je njegov krvavi pir počeo, ispitana je i gospođa Brudos, no detektivi nisu uspjeli dokazati da je ova bucmasta kućanica bila upućena u aktivnosti na obiteljskom tavanu.
Piše: Lucija Kapural
