Onaj tko nije probao bungee jumping, tvrde zaljubljenici u ovaj ekstremni sport, kao da nije ni živio. Nalet adrenalina dok čovjek stoji nad ponorom, zastrašujuće i ekstatično iskustvo slobodnog pada i osjećaj trijumfa na kraju samo su neki od razloga koji navode ljude da se, članaka učvršćenih elastičnom gumom, bacaju u dubinu.
Ako je vjerovati legendi, bungee jumping je izmislila žena. Prema stotinama godina staroj predaji s otoka Pentecost u Južnom Pacifiku, domorodac imenom Tamalie svakodnevno je zlostavljao svoju mladu suprugu. Sita batina i poniženja, žena je odlučila pobjeći. Iskoristivši trenutak muževe nepažnje, otrčala je u šumu i popela se na najviše stablo. Zamalo je bila nestala među krošnjama, kad je Tamalie izišao iz kuće kako bi naložio drva i slučajno zamijetio njenu dugu kosu među zelenilom. Izvan sebe od bijesa, uspentrao se na stablo kako bi ubio onu koja ga je izdala. Premda uspaničena, žena je brzo razmišljala. Zavezala je lijane oko gležnjeva te se, kad je Tamalie ispružio ruku da je uhvati, bacila sa stabla. Lijane su joj spasile život, a Tamalie, koji je bez razmišljanja skočio za njom, spljeskao se na zemlji. Želeći isprati okus kolektivne sramote, seoski muškarci počeli su vježbati skokove s lijanama s visokog tornja. Prije skoka obavili bi ritualno kupanje, koje je trebalo otjerati zle duhove, potom bi s vrha tornja pred čitavim selom iznijeli pritužbe na svoje supruge, da bi se naposljetku bacili naglavačke, dokazujući muškost.
Zapadni svijet je za ovaj običaj saznao tek 1955. godine, iz reportaže u časopisu “National Geographic”. Vjerojatno su upravo njime bili inspirirani članovi “Oxford Dangerous Sports Cluba”, studenti prestižnog sveučilišta zaljubljeni u ekstremne sportove, kad su u travnju 1979. godine izveli niz ilegalnih skokova s osamdeset metara visokog mosta u engleskom Bristolu. Njihov podvig podigao je veliku prašinu u javnosti i glavne aktere smjestio u zatvor na nekoliko dana, ali je bungee jumping od tada krenuo u osvajanje svijeta. Desetljeće kasnije, novozelandski pustolov A. J. Hackett otvara prvu komercijalnu bungee skakaonicu u Queenstownu. Danas je jedan od vodećih autoriteta u ovome ekstremnom sportu, a računa se da je s njegovih skakaonica u dubinu poletjelo preko milijun ljudi. Kao platforme za skok u novije vrijeme se pretežno koriste mostovi i kranovi visine između 50 i 120 metara, ali ima i luđaka koji skaču iz helikoptera ili balona.
Ako vas privlači ova vrsta izazova, moramo vas upozoriti da je bungee jumping izuzetno opasan. Zadnjih godina zabilježen je niz nesreća, uzrokovanih nestručnim operaterima i neadekvatnom opremom (jedan se mladić, primjerice, glavom zabio o beton jer je uže na koje je bio pričvršćen bilo predugačko), a čak i nakon “uspješnih” skokova polovica skakača pati od trzajnih ozljeda vrata, iščašenih kralježaka i problema s vidom. Vrijedi li riskirati? Odlučite sami!
Piše: Lucija Kapural
