Oko će vam reći da je to bijeli prah, nos da miriše na gorke bademe, a kemičar da je riječ o kalijevoj soli cijanidne kiseline, čija je formula KCN. Ako ste pročitali makar jedan krimić, znate da se radi o jednom od najsmrtonosnijih otrova na svijetu: količina od 200 miligrama ubit će odraslog čovjeka u roku od nepune minute! Govorimo, dakako, o cijankaliju.
Kroz povijest, mnogi ubojice posezali su za ovim prahom kako bi uklonili mete, jer smrt koja uslijedi nakon trovanja cijankalijem izgleda kao posljedica srčanog udara. Zabilježeni su i brojni slučajevi samoubojstava: na taj način su si, primjerice, presudili nacistički zločinci Adolf Hitler, Heinrich Himmler i Hermann Göring, a korišten je i kod masovnog samoubojstva članova sekte Jima Jonesa (oni koji su odbili popiti sok “začinjen” cijankalijem smaknuti su pištoljem).
Posebno tragična jest priča Alana Turinga (1912. – 1954.), jednog od najznačajnijih britanskih znanstvenika. Bez njegova izuma, stroja za dekodiranje šifriranih poruka neprijatelja, Drugi svjetski rat bi vjerojatno potrajao koju godinu dulje. Pa ipak, povijest mu se odužila na grozan način. Činjenica da je svojim izumom spasio tisuće života nije mu pomogla da se izvuče od kazne zbog homoseksualnih izleta, u to vrijeme protuzakonitih. Siroti genij bio je podvrgnut kemijskoj kastraciji, a kriminalni dosje ga je isključio iz svih tajnih državnih projekata, od kojih je i za koje je živio. Poniženje ga je natjeralo da si oduzme život. U lipnju 1954. godine, čistačica je pronašla Turingovo beživotno tijelo u spavaćoj sobi njegova skromna samačkog doma u Wimslowu. Pokraj njega nalazila se jabuka natopljena cijankalijem. Urbana legenda kaže da je čuveni “Appleov” logotip, odgrizena jabuka, dirljivi hommage ocu suvremene informatike!
Piše: Lucija Kapural
