Povijest prostitucije: Od babilonskih bludnica do grčkih hetera

Osuđivali je ili ne, činjenica je da je prostitucija jedno od najstarijih zanimanja u povijesti. Mnoge bi se suvremene “profesionalke” iznenadile kad bi doznale da su njihove drevne prethodnice svoj zanat obavljale na – svetim mjestima!

Osim za molitvu, prinošenje žrtava i slične zabavne aktivnosti, drevni su hramovi stoljećima služili za plaćeno zadovoljavanje muške pohote. Prostitutke u Mezopotamiji ujedno su obnašale svećeničke dužnosti, asistirajući u obožavanju božica plodnosti. Te pobožne žene veći su dio zarade davale hramu u kojem su služile. Erotsko-pastoralna djelatnost bila je popularna i u Babilonu. Babilonske bludnice rangirale su se po stupnju svetosti. Najniži položaj zauzimale su polusekularne harimtu; nešto “svetije” kolegice nazivale su se quadishtu, a na vrhu su bile ishtaritu, posvećene boginji Ištar. Egipćani su na prostituciju gledali pragmatički: ono što bi kurve zaradile po hramovima koristilo se za – javne radove! Primjerice, faraon Keops nije se libio u znoju lica zarađen novac lokalnih kurvi-svećenica uložiti u izgradnju svoje slavne piramide, štoviše, rođenu je kćer natjerao da na leđima doprinese tome arhitektonskom podvigu. U Indiji, kurvanje je bilo privlačna opcija za pripadnice visokih kasta, čiji su muževi bračnu nježnost iskazivali štakama i štapovima: te nesretnice u hramovima su nalazile utočište, pa su se s posebnom žarom bacale na seksualnu djelatnost.

U antičkoj Grčkoj prostitucija se isprva također odvijala u hramovima: primjerice, onaj Afroditin u Korintu zapošljavao je tisuću seksualnih djelatnica. U mirnodopskim uvjetima, cure su radile punom parom, no u ratno vrijeme uglavnom su molile i prinosile žrtve bogovima. Poput Babilonaca, Grci su poznavali različite staleže prostitutki. Dicteride, ulične prodavačice ljubavi, u pravilu su bile robinje. Iznad njih su bile aleutride, koje su morale biti izvrsne plesačice, glazbenice i akrobatkinje (potonje im je zacijelo bilo od koristi u obavljanju primarne djelatnosti!). Najskuplje su bile hetere, visoko obrazovane prostitutke: neke su postale slavne i jako bogate, poput Aspazije, koja je vodila jedan od najutjecajnijih literarnih salona u Ateni. Zbog izrazite ljubavi spram novca, hetere su došle na zao glas te dobile nadimak “vučice”. Jednu od najpohlepnijih “vučica” prozvali su Klepsidrom – klijentima je “štopala” vrijeme tom vrstom sata. Uzgred rečeno, seksualne djelatnice uredno su plaćale porez na svoju nemalu zaradu.


Grci zauzimaju posebno mjesto u povijesti prostitucije: 549. godine prije Krista, mudri zakonodavac Solon osnovao je ono što bismo mogli nazvati prvim svjetovnim bordelom u Europi. Zaposlenice te ugledne ustanove stajale su na ulici obnaženih grudi, nudeći ponešto za svačiji ukus: bilo je suhonjavih i obloženih salom, starih i mladih, stasitih i pogrbljenih. Uz pokazivanje sisa, postojao je “suptilan” način privlačenja “klijentele” – prijateljice noći (a bogme i jutra te podneva) nosile su natpis s porukom “Slijedi me!”.

Piše: Lucija Kapural

Komentari