Povijest kakvom je piše Hollywood: Bonnie i Clyde nisu imali veze sa svojim filmskim inačicama!

Odnos Hollywooda prema povijesnoj istini često je… Pa, eklektičan. Scenaristi nerijetko “prekrajaju” zbiljske događaje, katkad iz neznanja, češće namjerno, nakon što neka producentska njuška zaključi kako je falsificiranje povijesti mala žrtva ako donosi pune vreće dolara. Jedan od eklatantnih primjera jest film “Bonnie i Clyde”, kriminalistička drama Arthura Penna. Kino-hit iz 1967. godine navodno donosi istinitu priču o Bonnie Parker (1910. – 1934.) i Clydeu Barrowu (1909. – 1934.), pljačkaškom paru iz razdoblja Velike depresije… S naglaskom na “navodno”.

Akcija, borba protiv establišmenta, nesretan slijed okolnosti u stilu grčke tragedije, romantika i seksepil odlike su toga hvaljenog filma. Kad je riječ o stvarnim akterima priče, slika je sasvim drugačija! Kao prvo, Bonnie i Clyde uopće nisu bili ljubavni par, štoviše, neke naznake upućuju na to da je Clyde zapravo volio momke. Nije tu bilo nikakva tragičnog slijeda okolnosti, a još manje borbe protiv establišmenta: radilo se o hladnokrvnim kriminalcima koji su u dvanaest država ubili petnaestero ljudi. Šarmantni, elokventni, zavodljivi? Malo sutra! Bili su lijeni neradnici, ono što Ameri nazivaju “white trash”: umjesto posla, tražili su dobra mjesta za pljačku. Kriminalni geniji? Ne bi išlo! Njihove pljačke bile su sitne – najveći “ulov” im je iznosio 12.000 dolara, a najmanji pišljivih osam “zelembaća”. Javnost ih nikad nije smatrala zaštitnicima siromaha, poput Robina Hooda, naprotiv – siromašni su imali više razloga da strepe od njih, jer su ih češće pljačkali kao lake mete napada, dok ih dobro čuvane banke nisu privlačile. A o razini njihovog “ugleda” u kriminalnom miljeu svjedoči sljedeći podatak: zloglasni otmičar Albert Bates otjerao ih je kao šugave pse kako mu ne bi smetali u “poslu”.

Nadalje, na kraju filma zločinački ali seksepilni par (stvarni akteri doista nisu izgledali poput Warrena Beattyja i Faye Dunway!) ubija sadistički policajac Frank Hamer, kako bi im se osvetio jer su ga prethodno bili zarobili. Istina je samo to da ih je gonio stotinjak dana, nakon čega su ih njegovi ljudi izrešetali strojnicama, ali sam Hamer nikad nije bio zarobljen. I nitko nije žalio za banditima, čak je Bonniena tetka rekla kako je sretna što joj je nećakinja napokon mrtva!

Piše: Lucija Kapural

Komentari