Povijesni mitovi: Evo u što sve pogrešno vjerujemo!

“Tisuću puta ponovljena laž postaje istina”, izjava je zloglasna nacističkog ministra propagande Josepha Goebbelsa. Da je Hitlerov “krvnik u rukavicama” po tom pitanju bio u pravu, pokazuju brojni primjeri iz povijesti. Mnogo puta ponovljene kroz usmenu predaju, legende i anegdote o važnim ljudima i događajima iz prošlosti bivaju prihvaćene kao povijesna istina. Mnoge od njih su, međutim, puka izmišljotina. Evo nekoliko primjera!

Einstein i matematika

Među učenicima koji su imali problema sa zbrajanjem i oduzimanjem, a da o “vađenju” korijena i ne govorimo, često je ponavljana priča da je i čuveni Albert Einstein, eto, bio “truba” za matematiku. Ta legenda je možda utješna, ali je to ne čini istinitom. Iz svih relevantnih izvora, razvidno je sljedeće: tvorac teorije relativnosti nije, istinabog, imao blistave ocjene iz predmeta koji ga nisu zanimali, ali je briljirao u matematici te njenoj primjeni u fizici. Kad čovjek to izgovorti naglas, nekako je očito, zar ne?


Washington i posječeno stablo

Vjerovatno najpoznatija anegdota iz djetinjstva prvoga američkog predsjednika (na slici!) vezana je za jedno stablo. Priča ide ovako: otac Georgea Washingtona u dvorištu je posadio mladu trešnju. Pazio je na nju kao na vlastito dijete, ne dopuštajući potomcima ni da joj priđu, a kamoli da se na nju veru. Ali, avaj, kad se jedne večeri vratio kući, shvatio je da je netko posjekao njegovo obožavano stablo! “Postrojio” je svoju djecu te ih pitao znaju li ime drskog drvosječe. Svi poniknuše očima. A onda šestogodišnji George, čije je istinoljublje bilo jače od straha, stupi pred oca, prizna krivnju te izrazi duboko žaljenje i spremnost na prihvaćanje zaslužene kazne. Umjesto da se lati remena, otac ga čvrsto zagrli, te prozbori sljedeće riječi: “Istina, koju si mogao prešutjeti, dragocjenija je od svih stabala na svijetu”. Zvuči nategnuto? Možda zato što je priča čista fabrikacija! Za nju je zaslužan Mason Locke Weems, jedan od Washingtonovih prvih biografa. Simpatičnu anegdotu ubacio je u štivo kako bi naglasio predsjednikove vrline, kao što su hrabrost i istinoljublje.

Smrt Katarine Velike

Katarina Velika bila je jedna od najmoćnijih žena u povijesti. Tijekom njene vladavine, Rusija je stekla ogroman teritorij na crnomorskoj obali, ugušila poljske ustanke te postala dominantna sila istočnog dijela Europe. Nadalje, kao predstavnica prosvijećenog apsolutizma, zapamćena je po sponzoriranju kulturnih i znanstvenih projekata, poticanju vjerske tolerancije te reformama uprave i zakonodavstva. Kao takva, stekla je niz obožavatelja, ali i jednako strastvene neprijatelje. Potonji nisu prezali ni od čega, a caricu su nastavili blatiti i nakon njene smrti. Štoviše, najružniji trač ticao se upravo njene smrti: ruska Mesalina, tvrdili su zli jezici, izdahnula je od ozljeda koje je zadobila nakon kopulacije s konjem. Popularna je bila i sljedeća, za nijansu manje sramotna verzija caričina kraja: izdahnula je na zahodu, pretrpjevši moždani udar uslijed naprezanja tijekom velike nužde. Istina je znatno prozaičnija – carica je umrla u vlastitom krevetu, od infarkta.

Cezar i carski rez

Carski rez, zahvat porađanja djeteta kroz trbušnu stijenku, izvođen je još u drevnom Egiptu, a u Europi je prvi put primijenjen 1610. godine u Wittenbergu. Prema popularnome mitu, zahvat je nazvan po rimskom državniku Gaju Juliju Cezaru, koji je došao na svijet na ovaj način. Za to ne postoje ozbiljni argimenti. Naime, u rimsko doba, taj medicinski postupak – čiji je cilj spasiti novorođenče – u pravilu je završavao smrću majke. Budući da je Cezarova majka Aurelija doživjela sinovu invaziju Britanije, vrlo je vjerojatno kako veliki vojskovođa nije rođen kroz trbuh. Istina o genezi tog pojma, smatra većina stručnjaka, jest ova: djecu rođenu tim zahvatom Plinije naziva “caesares”, što bi, u slobodnom prijevodu, značilo “sječeni”.

Manhattan kupljen perlama?

Dana 24. svibnja davne 1626. obavljena je jedna od najpoznatijih transakcija u povijesti: nizozemski pomorac Peter Minuit, koji je bio na čelu kolonije nazvane “Nova Nizozemska”, kupio je otok Manhattan od lokalna indijanskog plemena. Legenda kaže da ga je “pazario” za perle vrijedne dvadeset četiri dolara. Istina jest da je Minuit sklopio dobar posao, no nikakav jeftini nakit ne spominje se u povijesnim dokumentima. Prava je istina da je za njega “pljunuo” šezdeset nizozemskih guldena, što bi danas iznosilo oko stotinu dolara.

Piše: Lucija Kapural

Komentari