Povijesni eponimi: Po kome ili čemu su ime dobili pojmovi koje svakodnevno koristimo?

Gordon seter – pasmina pasa srednje veličine, mekane crne dlake, obješenih ušiju i hiperaktivne prirode, koji se uz trening pretvaraju u izvrsne lovačke pse, nastala je križanjem španjolskog pointera i raznih ranih pasmina španijela. Ime duguje svome prvom uzgajivaču, vojvodi Alexanderu od Gordona (1743. – 1827.). Nedugo prije smrti, predstavio ju je znalcima koje je okupio u svome dvorcu u Banffshireu. Gordon seter je jedini domaći škotski lovački pas, a uzgajan je u prvom redu za lov na tetrijebe.

Graham – vrsta kruha, prerađena od brašna iz kojega nisu izvađene mekinje, niti mu je dodan kvasac, nazvan je po Silvestru Grahamu (1794. – 1851.), američkom liječniku koji se zalagao za radikalnu promjenu prehrambenih navika svojih zemljaka. Njegove ideje preteča su danas vrlo popularne prehrane integralnim žitaricama, a Amerikanci ga još uvijek pamte po “grahamovim keksima” i “grahamovom brašnu”.


Silueta – silueta je jednobojan i plošan prikaz osobe ili predmeta, kod kojeg se vidi samo obris tamnog na svijetloj podlozi, ili obrnuto. U pravilu, riječ je o portretima iz profila. Ime je dobila Francuzu Étienneu de Silhouetteu (1709. – 1767.), ministru financija u vrijeme Ljudevita XV. Osim po mjerama štednje, Silhouette je zapamćen po obrisima portreta koje je izrađivao u slobodno vrijeme te, s velikim ponosom, izlagao u svome dvorcu. Prema drugom objašnjenju, upravo je zbog štednje preporučivao jednobojno slikanje umjesto skupih minijatura u bojama.

Mozaik – naziv se odnosi na slikarsku tehniku ukrašavanja zidova, podova, svodova i kupola raznobojnim kockicama od kamena, glazirane keramike, stakla, cigle, sedefa, kovine ili plastike. Kockice se slažu u žbuku, kit ili cement, a kad se podloga skrutne, mozaik se polira i brusi, što pridonosi trajnosti djela. Riječ je – preko francuskog i talijanskog jezika – dospjela iz srednjovjekovna latinskog pojma “mosaicus”, koji je pak izveden od grčkog “mousa” odnosno muza. U grčkoj mitologiji, muze su bile devet božanskih sestara, pokroviteljica znanosti i umjetnosti. Prvi poznati mozaici potječu iz Mezopotamije, a u antičkom Rimu razvile su se dvije tehnike: opus tessellatum (slaganje kockica nejednake veličine) i opus vermiculatum (sitne kockice jednake veličine, često od dragocjena kamena, međusobno čvrsto sljubljene da se ne naziru međuprostori). Inkrustiranje skupocjenoga mramora i raznobojnoga kamenja naziva se venecijanskim mozaikom, a izrađivao se osobito u doba renesanse i baroka.

Piše: Lucija Kapural

Komentari