Mnogo riječi svakodnevno koristimo, pojma nemajući da se radi o eponimima, odnosno općim imenicama nastalim od osobnog imena. Evo nekoliko primjera, u kojima su sačuvana imena povijesnih ličnosti, mjesta ili naroda:
Bojkot – prekid gospodarskih ili ukupnih odnosa s nekom osobom, organizacijom i državom, radi gospodarskog, političkog ili moralnog pritiska i iznuđivanja zahtijevanih ustupaka danas nazivamo bojkotom, možda ne znajući da se zapravo radi o prezimenu jednoga iznimno omraženog čovjeka. Riječ je o kapetanu Charlesu Cunninghamu Boycottu (1832. – 1897.), upravitelju imanja engleskih zemljoposjednika u Irskoj (na slici!). Protiv ovoga surovog čovjeka, koji je seljacima pretvorio život u pakao, zakupci u irskoj grofoviji Earne su 1880. uspješno primijenili takav oblik borbe. Umjesto da ga otvoreno napadnu, opredijelili su se za lukaviju strategiju. Na njegove odluke i zapovijedi jednostavno su se oglušili; drugim riječima – bojkotirali su ih. Kao oblik borbe, bojkot su kasnije primjenjivali radnici protiv kapitalista, a pojam se zadržao sve do danas.
Eustahijeva cijev – znanstvenici, koji se žele praviti važni, možda će je je nazvati latinskim imenom tuba pharyngo-tympanica, no vezivno-hrskavično-koštani kanal koji spaja gornji dio ždrijela s bubnjištem u srednjem uhu puno je poznatiji kao Eustahijeva cijev. Nazvan je po talijanskom liječniku Bartolomeu Eustachiju (1524. – 1574.), profesoru anatomije na rimskom Sveučilištu Sapienza, koji ga je prvi opisao. Nije ga, međutim, otkrio – ta čast pripala je Alkmaeonu iz Krotona, grčkom liječniku i filozofu iz šestog stoljeća prije Krista.
Bugarin – zagrebački lokalni naziv za prodavača povrća na tržnici nastao je, dakako, od imena Bugara. Naime, tijekom čitavog dvadesetog stoljeća bugarski doseljenici su na zagrebačkoj periferiji uzgajali povrće te ga prodavali na gradskim tržnicama. Zanimljivo, rumunjska riječ “bulgarie” znači – vrtlarenje!
Carski rez – zahvat porađanja djeteta kroz trbušnu stijenku izvođen je još u drevnom Egiptu, a u Europi je prvi put primijenjen 1610. godine u Wittenbergu. O tome kako je ovaj postupak nazvan “carskim rezom” postoje dvije teorije. Prema jednoj, nazvan je po rimskom državniku Gaju Juliju Cezaru (100. prije Krista – 44. prije Krista), koji je navodno došao na svijet na ovaj način. Prema drugoj, djecu rođenu tim zahvatom Plinije naziva “caesares”, što bi, u slobodnom prijevodu, značilo “sječeni”. Povjesničari se slažu da za potonju ima više argumenata. Naime, u rimsko doba, taj medicinski postupak – čiji je cilj spasiti novorođenče – u pravilu je završavao smrću majke. Budući da je Cezarova majka Aurelija doživjela sinovu invaziju Britanije, vjerojatno je kako veliki vojskovođa nije rođen kroz trbuh.
Bernardinac – postoje li nježni divovi u psećem carstvu, onda su to zacijelo bernardinci. Ovu krupni, inteligentni i miroljubivi četveronošci uzgojeni su za nošenje tereta te spašavanje snijegom zasutih ili smrznutih ljudi u Alpama, a pasmina je nastala križanjem švicarskih pastirskih pasa s dogom, newfoundlandskim psom i velikim pirenejskim planinskim ovčarom. Nazvana je po “Hospice de Saint Bernard”, utočištu putnika na glavnome alpskom prijevoju između Švicarske i Italije, a ta ustanova pak nosi ime sv. Bernarda iz Clarivauxa (1090. – 1153.), francuskog teologa, filozofa, mistika i političara.
Piše: Lucija Kapural
