Povijesni eponimi, 4. dio: Iz kojeg je jezika “ban” došao u hrvatski?

Mnogo riječi svakodnevno koristimo, nesvjesni činjenice da se radi o eponimima – općim imenicama nastalim od osobnog imena. Evo nekoliko primjera, u kojima su sačuvana imena povijesnih ličnosti, velikih znanstvenika i mitoloških figura:

Ban – ovaj naziv označuje upravitelja zemlje (npr. ban Hrvatske) ili grada (npr. ban slankamenski). Pridavao se najvišim dužnosnicima u Hrvatskoj i Slavoniji do 1921. godine, srednjovjekovnoj Bosni i srednjovjekovnim graničnim područjima Ugarske; u Kraljevini Jugoslaviji ban je pak bio upravitelj najveće upravne jedinice. Naziv dolazi od mongolske riječi “bajan”, što znači “imućan”. Većina stručnjaka smatra da je u hrvatski jezik ušla posredovanjem Avara, kod kojih je naslov označivao vojnog zapovjednika (bajan: “vladalac horde”). Prvi zapis o instituciji bana srećemo u djelu Konstantina Porfirogeneta “O upravljanju Carstvom” iz 10. stoljeća, gdje se spominje ban kao upravitelj županija Like, Gacke i Krbave.

Mentor – naziv označuje osobu koja na nekoga stalno pazi, podučava ga, savjetuje i vodi brigu o njemu, kao i profesora kojeg fakultet odredi da savjetima prati postdiplomanta ili doktoranda u pisanju magistarske i doktorske radnje. Potječe od lika iz grčke mitologije Mentora, Odisejeva prijatelja kojemu je ovaj, polazeći u Trojanski rat, povjerio svoj dom i sina Telemaha. Mentor je bio mudar i razborit te obavljao povjerenu dužnost svjestan svoje odgovornosti, a Telemah ga je poštovao i slušao. Božica Atena često je uzimala Mentorov lik kad bi pratila Telemaha u potrazi za ocem ili savjetovala njega i samog Odiseja.

Barbeta – iza pojma “barbeta” krije se oklopljeni zaklon cilindričnog oblika koji zaštićuje brodski top velikog kalibra ili strojnicu. Upotrebljavao se tijekom dvetnaestog stoljeća, na oklopnjačama i krstaricama, da bi ga kasnije zamijenila artiljerijska topovska kupola. Nazvan je po svetoj Barbari, zaštitnici kula, tvrđava i topnika. Živjela je u trećem stoljeću u Nikomediji, a otac, poganin, zbog njene vjere u Krista dao ju je mučiti i zatvoriti u kulu. Ubijena je 306. godine, tijekom progona kršćana.

Eustahijeva cijev – poznata i pod latinskim nazvom tuba auditiva (“slušna tuba”), ova vezivno-hrskavično-koštana cijev spaja srednje uho s nosnim dijelom ždrijela, a služi za izjednačavanje pritiska zraka na bubnjiće, kako bi ovi moglislobodno titrati. Njeno postojanje otkrio je grčki liječnik Alcmaeon, a nazvana je prema Talijanu Bartolomeu Eustachiju (1524. – 1574.), utemeljitelju moderne anatomije i osobnom liječniku pape Siksta V. Jedan od najučenijih ljudi svoga vremena, istraživao je evoluciju zuba, građu uha, bubrega, maternice, kranijalnih živaca, mišića, glave i vrata.

Pamflet – spis kojim se ismjehuje neka pojava, pretežito u političkom ili društvenom životu, nazvan je po srednjovjekovnoj satiričnoj pjesmi “Pamphilus seu de Amore” (“Pamfilije ili o ljubavi”). Izraz je s vremenom dobio značenje polemičkog spisa, profiliravši se kao zaseban žanr. U 15. i 16. stoljeću, i najžešći pamfletisti, poput Pietra Aretina, zapravo su pripadali istoj klasi kao i predmeti i naručitelji njihovih pamfleta. Zato je tek u 17. i 18. stoljeću, uslijed velikih klasnih, religijskih i drugih društvenih sukoba, pamflet postao sredstvom političke borbe, odnosno metodom raskrinkavanja određenih osoba i pojava iz javnog života.

Piše: Lucija Kapural

Komentari