Povijesni eponimi, 2. dio: Znate li po kome su nazvani algoritam, degenija i goblen?

Mnogo riječi svakodnevno koristimo, pojma nemajući da se radi o eponimima, odnosno općim imenicama nastalim od osobnog imena. Evo nekoliko primjera, u kojima su sačuvana imena povijesnih ličnosti, gradova i mitoloških figura:

Goblen – Ova riječ koristi se za slikoviti vez kojim se izrađuju zidne slike, ukrasni jastuci i torbice, a ujedno je i naziv za tako izrađeni ukrasni predmet. Veze se raznobojnom vunom ili pamučnom pređom – rjeđe svilom – tehnikom polukružića, na posebnome platnu kao podlozi. Goblen je i naziv za teške i čvrste dekorativne tkanine za presvlaku namještaja te izradu zastora i stolnjaka žakardnim tkanjem. Naziv dolazi od prezimena francuske obitelji Gobelin – nastao je prema manufakturi tapiserija koju su 1450. u Parizu osnovali Gilles i Jean Gobelin, braća podrijetlom iz Reimsa.

Algoritam – pod tim pojmom podrazumijevamo skup simbola i općeniti postupak za sustavno rješavanje pojedinačnih zadataka iz neke određene klase matematičkih problema. Naziv se isprva odnosio na arapski sustav decimalnih oznaka što ga je u 9. stoljeću u Europu uveo Muhamed ibn-Musa Al-Hvarizmi, najveći učenjak svoga vremena. Upravo po iskrivljenu obliku imena uzbečkog matematičara, astronoma i geografa nazvan je algoritam. Latinski prijevod Al-Hvarizmijeva djela “Knjiga o uspostavljanju i suprotstavljanju” znatno je utjecao na razvoj algebre u Europi, koja je po arapskoj riječi al-ğabr (“ponovno uspostavljanje razlomljenih dijelova”) i dobila ime.

Degenija – ova niska trajnica iz porodice krstašica, karakterističnih žutih cvjetova, najznačajnija je endemična biljka hrvatske flore. Zakonom je zaštićena, a raste samo na nekim područjima na točilima i kamenim blokovima Velebita (lat. Degenia velebitica). Ime je dobila po madžarskom botaničaru i liječniku Arpadu von Degenu (1866. – 1934.), koji ju je u srpnju 1907. otkrio i opisao. Ovaj sveučilišni profesor iz Budimpešte čitav je život istraživao floru Madžarske, Balkanskoga poluotoka i Bliskog istoka.

Amonijak – bezbojan plin oštra mirisa, lakši od zraka, u prirodi nastaje raspadanjem bjelančevina i vulkanskom djelatnošću. U tehnici se dobiva izravnom sintezom od sastavnih elemenata (dušik i vodik) pod povišenim tlakom i pri višoj temperaturi. Upotrebljava se u proizvodnji umjetnih gnojiva, bojila i eksploziva, a široku primjenu ima i u rashladnim uređajima te metalurgiji. Riječ dolazi od latinskog pojma “sal ammoniacus” (“amonijačna sol”). Amonijačna sol odnosno gumismola osušeni je sok biljke štitarke (Dorema Ammoniacum), koja se dobivala iz područja Libije, u blizini hrama egipatskog božanstva Amona. Po njemu je i dobila ime.

Demižon – etimologija ovog pojma nije posve jasna. Prema jednoj teoriji, naziv demižon – kojim označavamo veliku staklenu bocu opletena prućem, šašom, užetom ili plastikom, koja najčešće ima malu dršku na vratu – potječe od francuskog izraza “damme-jeanne” (“gospođa Ivana”); prema drugoj, dolazi od perzijskoga grada Damaghana. Potonja se čini vrlo uvjerljivom, znamo li da je ondje bila razvijena staklarska industrija.

Piše: Lucija Kapural

Komentari