Posljednje riječi prije smaknuća: “Radije bih bio na pecanju!”

Legenda kaže da se Marija Antoaneta, prije nego što joj se glava otkotrljala s ramena, ispričala krvniku kojem je nehotično stala na nogu. Ne drže, međutim, svi do etikete kad dođe vrijeme da se kaže posljednji “adieu”. Jedni preklinju za milost, drugi bjesne, treći traže oprost, a ima i onih koji na stratište odlaze hladni kao špricer. Zapamćene su i uistinu osebujne reakcije zloglasnih ubojica. Primjerice, Thomas Grasso požalio se da je za posljednju večeru dobio makarone umjesto špageta; James Donald French našalio se kako će u sutrašnjim novinama osvanuti naslov “French Fries”, što znači “French se prži” ali i “pomfrit”, a serijski ubojica Carl Panzram, punokrvni mizantrop, ostao je dosljedan sebi, obrecnuvši se na krvnika riječima: “Požuri, kurvin sine, ja bih već objesio deset ljudi dok ti tu prtljaš!”. Kriminalna povijest pamti i posljednje riječi probisvijeta po imenu Jimmy Glass (1962. – 1987.), momka koji je čitav odrasli život bio s onu stranu zakona.

Na Božić 1982. godine, Glass i njegov “poslovni partner” Jimmy Wingo odlučili su prisvojiti dragocjenosti Newtona i Erlene Brown, supružnika koji su živjeli u raskošnoj i prigodno izoliranoj vili. Jimmy prvi i Jimmy drugi su, naime, načuli da će Brownovi blagdan provesti kod djece, pa su vjerovali da se radi o rutinskom zadatku. Ali, avaj: informacija koju su dobili od drugara iz kriminalnog podzemlja pokazala se pogrešnom. Kad su obili bravu, zatekli su bračni par za stolom, zabavljen rezanjem purice. Problem su riješili na pragmatičan način – upucali su vlasnike kuće, opljačkali ih i nestali u noći.

Uhićeni su dva dana kasnije a, nakon ne osobito dugačkog suđenja, američka savezna država Louisiana obojicu je osudila na smrt. Glass, koji je povukao okidač, tvrdio je da ga je na “gnjusni čin, čiju prirodu u tom trenutku nije u potpunosti shvaćao” natjerao imenjak, držeći mu pištolj na glavi, što ga je, sirotog, stavilo u moralno-etičku poziciju “ili oni ili ja”, ali porota nije “popušila” njegovu priču. Dana 12. lipnja 1987. godine, nakon što se udobno smjestio na električnoj stolici, izustio je besmrtne posljednje riječi: “Radije bih bio na pecanju!” Wingo, koji je na “vječna lovišta” otpremljen četiri dana kasnije, na stratištu je ostao nijem kao Sfinga.

Piše: Lucija Kapural

Komentari