Pomorac, kockar, anarhist: Bijeg iz “nesnosne realnosti svijeta”

Filozof Martin Heidegger jezik je nazivao kućom bitka. Joseph Conrad (1857. – 1924.), pionir moderne narativne tehnike i jedan od najvećih pisaca dvadesetog stoljeća, svoja je djela ostvario u “tuđinskoj” kući, na jeziku koji je svladao tek kao 20-godišnjak. “Crnac s Narcisa”, “Srce Tame”, “Lord Jim”, “Nostromo” – njegova ponajbolja djela koriste matricu avanturističkog žanra, ranije smatranog trivijalnim, kao okvir za promišljanje egzistencijalnih pitanja. Taj neobičan spoj razumljiv je ako poznajemo piščevo zaleđe, želju da pobjegne od onoga što je nazivao “nesnosnom realnošću svijeta”. Evo nekoliko zanimljivosti iz njegove biografije:

1. Pravim imenom Teodor Józef Konrad Korzeniowski, rođen je 1857. u Berdičevu, poljskom gradu pod ruskom vlašću (današnja Ukrajina). Roditelji, oboje predstavnici nižeg plemstva, bili su istaknuti u borbi za nacionalne interese. Otac Apolo, književnik i prevoditelj, uhićen je kad su dječaku bile četiri godine, pod optužbom da je surađivao s poljskim ustanicima protiv ruskog cara. Obitelj je prognana u Vologdu, gradić u sjevernoj Rusiji poznat po oštroj klimi. Dječakova majka Eva, ionako bila načetog zdravlja, ondje je oboljela od tuberkuloze i umrla. Nekoliko godina kasnije, Apolo je podlegao istoj bolesti. Traumatiziranog dječaka, koji je patio od snažnih glavobolja i nervoznih tikova, pod svoje je uzeo ujak. Kako ga škola (osim zemljopisa i književnosti) nije zanimala, a izrazio je želju da postane pomorac, ujak ga je kao 16-godišnjaka poslao u Marseilles. Kao član francuske trgovačke mornarice, a potom britanske, obišao je čitav svijet. Bio je čak uključen u ilegalne aktivnosti poput trgovine oružjem, a navodno je održavao i veze s anarhističkim krugovima!

2. Bio je pasionirani kockar, ne osobito sretne ruke. Kao mladić, zbog kockarskih dugova odlučio je izvršiti suicid. Pucao si je prsa ali je metak nekim čudom promašio srce pa je poživio još četrdeset šest godina.

3. Napredovao je do brodskog zapovjednika, ali se zbog lošeg zdravlja u trideset sedmoj godini pozdravio s plovidbom. Nakon toga, nastavio je putovati kroz svoje romane, koje je objavljivao pod angliziranom inačicom imena, kao Joseph Conrad. Uspomene na putovanje rijekom Kongo, na kojem je umalo podlegao malariji, utkao je u roman “Srce tame”, snažnu kritiku britanskog imperijalizma. Naslov je simboličan: tama u koju pripovjedač putuje jest tama Crnog kontinenta, ali i ona ljudskog srca, sposobnog za najveću okrutnost. Lik poludjelog trgovca slonovačom Kurtza na velikom platnu je oživio u Coppolinom remek-djelu “Apokalipsa danas”, doživjevši preobražaj u odbjegla američkog oficira, dok je kongoanska džungla zamijenjena Vijetnamom. Po Conradovom romanu “Nostromo”, koji prati dramatične povijesne mijene u izmišljenoj južnoameričkoj državi Costaguani, snimljen je pak uspješan serijal, a hommage omiljenom piscu odao je i Ridley Scott u “Alienu”: zlosretni svemirski brod nosi ime “Nostromo”.

4. Kritike svojih romana odbijao je čitati, ali ih je s velikim užitkom mjerio ravnalom: što je novinski članak bio duži, to je bio sretniji!

5. Američki kolega F. Scott Fitzgerald bio je njegov veliki obožavatelj. Autor “Velikog Gatsbyja” jednom je plesao ispred izdavačke kuće “Doubleday” kako bi privukao Conradovu pažnju: umjesto toga, privukao je onu dežurnog čuvara, koji ga je, uvjeren da se radi o luđaku, otjerao preciznim šutom u stražnjicu!

Piše: Lucija Kapural

Komentari