Poetika šoka: Žena koja je stvorila vizualni identitet punka

Vivienne Westwood možda je najkontroverznija modna dizajnerica u povijesti. Jedna od začetnica punk pokreta, vrlo je rano prigrlila poetiku šoka, a čak i danas, na pragu osamdesete, umjetnica teška oko pedeset milijuna dolara žarkonarančaste kose s ponosom ističe da anarhija u njoj još uvijek živi.

Kći tkalje i postolara, Vivienne Isabel Swire rođena je 1941. u Tintwistleu, pitoresknom selu u engleskoj pokrajini Derbyshire. Obitelj je u ratnim godinama živjela na rubu gladi, a Vivienne je uz to morala skrbiti o mlađem bratu i sestri. Bijeg od stvarnosti, tmurnije od engleskog neba u listopadu, pronalazila je u crtanju. Uz to je pomamno gutala knjige o povijesti i slikarstvu, a monologe brojnih Shakespeareovih likova znala je naizust. Kad joj je bilo sedamnaest, s obitelji seli u London, gdje pater familias dobiva posao.

Nakon mature, zaposlila se kao učiteljica, a u braku s Derekom Westwoodom, stjuardom u kompaniji “British Airways”, dobila je sina Benjamina Arthura. Kako s konzervativnim suprugom nije imala mnogo toga zajedničkog, razveli su se nakon tri zajedničke godine, no njegovo prezime, pod kojim će naći slavu, odlučila je zadržati. A onda je upoznala čovjeka koji će na presudan način oblikovati njen život i karijeru.

S Malcolmom McLarenom, studentom slikarstva i zaljubljenikom u glazbu, upoznao ju je brat. Vrlo brzo su našli zajednički jezik: oboje su bili izraziti individualisti koji su prezirali malograđanštinu. Nakon što su se vjenčali i dobili sina Josepha Ferdinanda, Malcolm dolazi na ideju o prodaji rock ‘n’ roll ploča. Posao koji će promijeniti budući tijek glazbe i mode započeli su u stražnjem dijelu derutne trgovine na King’s Roadu, koju su nazvali “Let It Rock”. Osim ploča, prodavali su odjeću koju je dizajnirala Vivienne – kožne hlače s lancima, majice s političkim sloganima, sadomazohistički accessoire… Pod novim, eksplicitnim imenom “Sex”, dućan je postao kultno okupljalište mladih punkera. Tih sedamdesetih godina prošlog stoljeća, McLaren je postao menadžer punk grupe “Sex Pistols”, a Vivienne njihova dizajnerica. U vrijeme vladavine konzervativne političke struje, punk je bio pokret koji se glasno i beskompromisno borio protiv konformizma, učmalosti i licemjerja, a Vivienneina odjeća to je jasno odražavala.

Osamdesete su iznjedrile novi pokret: skupina mladih studenata umjetnosti, koji su se nazivali neoromantičarima, šetali su londonskim ulicama odjeveni u elegantna dendijevska odijela. Vivienne, koja je uvijek znala prepoznati trendove, stvara vlastiti romantični lik – urbanog gusara. Godine 1981. održala je svoju prvu modnu reviju, nazvanu “Pirate Collection”. Odjeću 17. i 18. stoljeća prezentirala je u novome, avangardnom svjetlu: na pistu je poslala modele sa slušalicama walkmana u ušima, odjevene u asimetrične majice i gusarske hlače. Godinu dana kasnije, kolekciju je predstavila u Parizu, postavši tako prva engleska dizajnerica nakon Mary Quant koja je održala samostalnu reviju u francuskoj prijestolnici. Nedugo nakon toga, brak s McLarenom došao je kraju, no plodna suradnja nastavila se sljedećih nekoliko godina.

Po preseljenju u Beč, počinje predavati povijest mode na Akademiji primijenjenih umjetnosti. “Morate posenuti u prošlost ako želite biti originalni u sadašnjosti. Ideje ne nastaju u vakuumu, a bez poznavanja tradicije ne možete ih ni odbaciti”, ponavljala je studentima. Jedan od njih, naočiti Andreas Kronthaler, pobožno je upijao svaku njenu riječ. Kad joj je sramežljivo pokazao vlastite kreacije, ova ga je, oduševljena njegovom kreativnošću, zaposlila kao asistenta. Vivienne je pokazala da je spremna na kršenje konvencija i na romantičnom planu: zaprosila je talentiranog momka unatoč činjenici da je od njega starija – četvrt stoljeća!

Suprug broj tri pokazao se dragocjenim suradnikom. Spoj njenog iskustva i njegove svježine bio je dobitna kombinacija, a Vivienne je nekoliko godina zaredom proglašavana najboljom svjetskom duzajnericom. Premda se s vremenom počela priklanjati klasičnijem modnom izričaju, sklonost prema šokiranju okoline i dalje je kod nje bila snažno izražena. Godine 1992., nakon što je zbog doprinosa modi zaslužila Orden Britanskog kraljevstva, pozvana je kod kraljice kako bi joj ga ova osobno uručila. U Buckinghamskoj palači se pojavila u prozirnoj haljini, a kad su je fotografi zabljesnuli blicevima, snažno se zavrtjela, pokazujući da ne nosi donje rublje!

Piše: Lucija Kapural

Komentari