U svakom području umjetničkog djelovanja, postoje autori koji mirno i sigurno plivaju mainstreamom, pokušavajući udovoljiti trenutačnom ukusu publike, te oni koji kroz svoje djelo nastoje otkriti istinu, sve i ako im ta istina u konačnici polomi kosti. Kad je o kazalištu u Hrvata riječ, Ivica Buljan jedan je od istaknutijih predstavnika potonje struje. Donosimo crtice iz života kontroverznog redatelja!
1. Kad je upisao Fakultet političkih nauka, mladić iz Sinja imao je ideju da bude novinar, budući da je još kao gimnazijalac pisao u “Slobodnoj Dalmaciji”. Kao brucoš postaje suradnik “Poleta” i “Starta”, a na drugoj godini upisuje i francuski jezik te komparativnu književnost, što ga odvodi u novom pravcu. Kao stipendist francuske vlade, u Rennesu asistira legendarnom Josephu Nagyju. „+”Kako to da radite kao dramaturg i redatelj a niste završili ni jedno od to dvoje?”, u prvih desetak godina karijere učestalo su ga pitali hrvatski novinari. U Sloveniji, gdje je postao jedna od najvećih kazališnih zvijezda, to mu pitanje nitko nije postavio… Kao ni u Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu, Njemačkoj, Belgiji, Engleskoj, Austriji, Grčkoj, Turskoj, Letoniji, Italiji, Americi, Kubi, Obali Slonovače – zemljama u kojima je gostovao sa svojim predstavama.
2. Kao pedagog radio je na projektima Eksperimentalne kazališne akademije u Parizu, Bruxellesu i Moskvi. Gost je predavač škole La MaMa u New Yorku i profesor na Nacionalnoj kazališnoj akademiji Saint Etienne u Francuskoj.
3. Od 1998. do 2002. godine obnašao je funkciju ravnatelja drame splitskog HNK-a. U te četiri godine preobrazio ga je u jedno od najuspješnijih hrvatskih kazališta, u kojem je debitirala cijela generacija mladih dramskih pisaca, redatelja i alternativnih skupina. Pod njegovim ravnateljstvom, HNK Split postaje član Europske kazališne konvencije. S paradoksalnim ciljem biti elitističko i populističko, ekscentrično ali i privlačno široj publici, to je kazalište odbacilo okvire tradicionalizma.
4. Glazba je važan element Buljanovog teatra. Njegov stalni suradnik je skladatelj Mitja Vrhovnik Smrekar, a na pojedinim projektima surađivao je s Arsenom Dedićem te grupama “Let 3” i “TBF”. Evo što je o tome ispričao: “Glazbom sam okružen od jutra do zore. Pamtim je na prvo slušanje: dovoljno mi je da jednom čujem pjesmu da je uskladištim. Obožavam klasiku, rock, stare šlagere, ali i Mišu Kovača”.
5. U sklopu svoje poetike šoka, Buljan redovito razgolićuje glumce na pozornici, ne samo u metaforičkom smislu. U “Žutoj crti” Lucija Šerbedžija je pred publikom odbacila i zadnju krpicu, njen slovenski kolega Marko Mandić je u “Zatvaranju ljubavi” partnerici prišao s erektiranim spolovilom, gledatelji “Snjeguljice” vjerojatno i danas pamte scenu u kojoj Snjeguljica završi u ljubavnom klinču s maćehom, a nakon premijere “Grobnice za Borisa Davidoviča” mnogi su se pitali jesu li scene seksa bile fingirane ili stvarne!
Piše: Lucija Kapural
