Plamen znanja gori već 800 godina: Sveučilište koje je dalo stotinu Nobelovaca

Što je zajedničko Isaacu Newtonu, Nielsu Bohru, Francisu Baconu, Alanu Turingu, Ludwigu Wittgensteinu, lordu Byronu, Vladimiru Nabokovu, Iris Murdoch, Oliveru Cromwellu i princu Charlesu? Svi odreda studirali su na Cambridgeu, drugome najstarijem anglofonskom sveučilištu. Vječni rival Oxforda, u više od 800 godina postojanja ovaj je univerzitet itekako opravdao svoj moto “Hinc lucem et pocula sacra” (“Odavde svjetlost i dragocjeno znanje”) – s njega je poteklo gotovo stotinu Nobelovaca! Kako je sve počelo?

Godine 1209. Engleskom lutaju vitezovi križari na povratku iz Svete zemlje, velikaši pritišću kralja Ivana, a grupa profesora i studenata, pod prijetnjama građana, bježi iz Oxforda i naseljava se u Cambridgeu. Iako su predavanja u početku organizirali gdje god je to bilo moguće, primjerice u crkvama, ta se godina smatra početkom Sveučilišta. U malome trgovačkom središtu na rijeci Cam, došljaci baš i nisu bili dobrodošli. Kroz cijelo 13. i 14. stoljeće traju razmirice, čak i fizička razračunavanja: studenti se stalno žale da ih građani “deru” za smještaj i hranu, dok ovi prigovaraju da sveučilište ima previše privilegija.

Sveučilište je s vremenom uređeno po sustavu koledža, združenih nastambi za profesore i studente, pomoću donacija kraljevske obitelji, crkvenih poglavara i bogatih udovica. Prvi koledž, Peterhouse, 1284. je osnovao biskup grada Elyja, kako bi lakše održavao disciplinu među razuzdanim studentima, a kraljevi Henrik VI. i Henrik VIII. podigli su dva najreprezentativnija zdanja, King’s College i Trinity College. U 16. stoljeću u Cambridge stiže prvi veći val bogatijih studenata: ove zlatne momke često su optuživali za lijenost i kockanje, ali i “moderne opačine” poput streličarstva ili lova na lisice. Neki su u studentskim sobama držali lovačke pse i sokolove, što je uskoro zabranjeno pod prijetnjom izbacivanja. Lord Byron je zabranu poštovao, pa je u sobi držao – medvjeda!


Piše: Lucija Kapural

Komentari