Pijani američki predsjednik

Unatoč građanskom ratu Abraham Lincoln ozbiljno je razmatrao izbore, pa čak i mogućnost da bude poražen. Njegov potpredsjednik za vrijeme prvog mandata, senator Hannibal Hamlin, bio je dobar političar, no nije mogao privući noveglasače.

Tražeći novog kandidata za potpredsjednika, s vremenom se odlučio za demokrata (koji su mahom bili na strani Konfederacije). Izabran je Andrew Johnson koji je od siromaštva dospio do Kongresa i mjesta guvernera Tennesseeja. Johnson se protivio secesiji Konfederacije, makar se Tennessee trebao pridružiti južnim državama, stoga je imenovan ratnim upraviteljem 1862. godine (kada je Tennessee ponovno osvojen). Zajedno su pobijedili u koaliciji nacionalnog jedinstva.

Johnson je otputovao u Washington na inauguraciju, no dogodio se skandal. Iako se tvrdilo da je bolestan, večer prije (3. ožujka) napio se na zabavi održanoj u njegovu čast. Ujutro se na svečanosti pojavio mamuran te pitao dotadašnjeg potpredsjednika Hamlina za viski – on mu je dao bocu jer je vjerovao da mu treba snage. Johnson je pijan u dvorani Senata mrmljajući održao bizaran govor. Kada je postao potpuno nerazumljiv, Hamlin ga je zaprisegnuo za novog potpredsjednika. Lincoln je čitavo vrijeme tupo gledao u pod, vidljivo frustriran. Lincolnov govor zasjenio je debakl, a Johnson se povukao u izolaciju jer je postao predmetom sprdnje.

No samo šest tjedana kasnije Lincoln je ubijen, a Johnson je postao predsjednik. Johnson se pokazao problematičnim jer se stalno sukobljavao s Kongresom, a protivio se i Četrnaestom amandmanu kojim su dana građanska prava crnom stanovništvu. Povod postupku smjenjivanja predsjednika (engl. impeachment) bio je sukob oko pokušaja smjenjivanja ministra rata (tj. obrane) Edwina Stantona. Zastupnički dom izglasao je njegovo svrgavanje (128 glasova za, 47 protiv), no u Senatu je nedostajao jedan glas za dvotrećinsku većinu (35 za, 19 protiv) da bi svrgavanje uspjelo, pa je Johnson završio svoj mandat.

Tome je doprinio i strah od toga da Johnsona ne zamijeni (po redoslijedu nasljeđivanja predsjedničke funkcije) čelnik senata, senator Wade, koji je podržavao radikalne mjere poput davanja glasačkog prava ženama. Kada je tražio nominaciju od demokratske stranke, propao je i na kraju dobio samo potporu svoje savezne države.

Piše: Boris Blažina

Komentari