Pijane majke i sjekire u medu: Kako su nastali popularni frazemi?

Mnoge frazeme svakodnevno koristimo u komunikaciji, pojma nemajući otkud zapravo dolaze. Neki od njih korijene vuku u narodnim običajima i vjerovanjima, neki su religijskog i mitološkog podrijetla, neki pak potječu od događaja iz povijesti. Evo nekoliko primjera!

Kucnuti o drvo – ovaj izraz koristi se u situacijama kad pričamo o dobrim stvarima koje nam se događaju u životu (“Da kucnem o drvo, mali je očistio sve ispite s prve godine”; “Zdravlje me, da kucnem o drvo, sasvim dobro služi”), a ponekad je popraćen zbiljskim kucanjem o drvene površine ili, u slučaju šaljivaca, o vlastitu glavu. Prema jednoj teoriji, podrijetlo mu je u kršćanstvu. Naime, drvo se – kao simbol križa na kojem je Isus razapet – smatra zaštitnikom od zla. Prema drugoj teoriji, korijene vuče u drevnome druidskom vjerovanju da dobri duhovi koji nas štite žive u drveću: ako dotaknemo drvo, priznajemo da se podređujemo toj sili, pa nas ona neće kazniti zbog našeg arogantnog hvalisanja.

Pijan kao majka – prema najvjerijatnijem objašnjenju, izraz je nastao u vrijeme kad su se žene rađale po kućama. Kad bi se stvar otegla, rodiljama se, kako bi ih manje boljelo (ili kako bi manje vrištale) davao alkohol. Neki jezikoslovci smatraju pak da je porijeklo tog izraza u jednome širem, “pijan kao majka zemlja”, gdje se riječ “pijan” upotrebljava kao sinonim za “natopljen” odnosno “napojen”.

Pasja vrućina – ova izreka nema veze s četveronožnim lajavcima, nego sa Siriusom, najsjajnijom zvijezdom noćnog neba, koja se nalazi u zviježđu Veliki pas. Antički Rimljani su, naime, vjerovali da Sirius dodatno doprinosi vrućini, pa su ljetne žege nazivali psećim danima.

Pala mi je sjekira u med – ovo na prvi pogled djeluje zbunjujuće. Zašto bi, pobogu, netko smatrao da je pozitivna stvar ako mu sjekira upadne u med? Em će biti ljepljiva pa ćete je morati prati, a od vode bi još mogla i zahrđati… Da bismo shvatili smisao ove izreke, moramo se vratiti u prošlost, u vrijeme kad su se ljudi grijali na drva. Oni koji su išli u sječu dobro su znali da su suha i šuplja drva idealna za ogrjev, zato što duže gore. U te šupljine katkad bi se zavukle pčele i tamo pravile med, koji je u to vrijeme bio jedino sladilo i dragocjen dodatak svakoj ostavi. Kad bi muškarac, već živčan i promrzao, probio koru drveta i vidio da ispod nje ima meda, mogao se veseliti iz dva razloga: pronašao je dobro drvo za ogrjev, a dobio je i gratis med. To se nije često događalo, pa je bila velika sreća ako bi sjekira pala u med. Današnja inačica izreke mogla bi biti “Stao u red na šalteru a da ispred njega nije bilo stotinu čangrizavih penzionera”. Ili “Odgledao film na televiziji bez ijednog bloka reklama”.

Dobiti košaricu – ako nekoga odbijete zbog nečega, kažemo da je ovaj od vas “dobio košaricu”. Izraz vuče porijeklo iz Njemačke, gdje se koristi s istim značenjem – biti odbijen. Naime, u toj zemlji je u petnaestom i šesnaestom stoljeću bio raširen običaj da se zaljubljenog mladića u košari podiže do prozora objekta njegove žudnje. Ako dotični nije bio dobrodošao, cura, koja je bila upućena u ono što se sprema, ostavljala bi mu košaru s oštećenim dnom, kroz koju bi jadnik propadao na zemlju – doslovno i od srama.

Piše: Lucija Kapural

Komentari