Peter Freuchen: Hrabrost i odlučnost koje graniče s ludilom

Danski avanturist Peter Freuchen jedan je od prvih ljudi koji su istraživali Arktik. Ovaj antropolog, pisac i novinar veći je dio života posvetio proučavanju inuitske kulture, a o intenzitetu tog proučavanja svjedoči podatak da mu je prva od tri supruge bila Eskimka. Freuchenova luda odlučnost prvi je put zasjala u svojoj punini 1921. godine, nakon što mu je voljenu ženu odnijela epidemija gripe. Kako nije bila krštena, katolički svećenici odbili su je sahraniti na lokalnom groblju, na što je Freuchen, glasno opsovavši, zavrnuo rukave te joj iskopao grob – golim rukama!

O kojem je “kalibru” čovjeka riječ, svijetu je postalo jasno nakon jedne od njegovih mnogobrojnih ekspedicija polarnim krugom, kad se na njegovu pseću zapregu srušila snježna lavina. Zarobljen u privremenu ledenom skloništu, kilometrima udaljenom od kampa u kojem je bio smješten ostatak istraživačkiog tima, nije se mogao nadati osobito sretnom ishodu. Kako su dani prolazili a zalihe hrane – i kisika – se stanjivale, sve više je vjerovao kako će ondje, u ledenoj pustoši, ostaviti kosti. Radilo se, međutim, o čovjeku koji se ne predaje – čak ni kad su svi izgledi protiv njega.

Kad se snježna mećava, koja je danima bjesnila, stišala, Freuchen je od komada vlastita zaleđenog izmeta napravio oruđe te pomoću njega, nekoliko puta izgubivši svijest, uspio prokopati put na slobodu. Pokušao se osoviti na noge, ali nije mogao – ozebline na prstima bile su odviše teške. Prešao je gotovo pet kilometara puzeći, da bi, ugledavši obrise istraživačkog kampa, vrisnuo od sreće misleći da je pronašao spas. Prevario se. Ondje mu nitko nije bio u stanju pružiti medicinsku pomoć, koja mu je bila hitno potrebna. Naime, prste mu je zahvatila gangrena, što je u ono vrijeme bila smrtna presuda. “Neću tako otići, ne nakon svega što sam prošao!” zaurlao je, da bi potom dohvatio nož i odrezao vlastite prste. Liječnici su mu kasnije amputirali čitavu nogu, ali bila je to mala cijena za ono što je Freuchenu bilo najvažnije. Preživjeti.

Piše: Lucija Kapural

PRATITE NAS NA INSTAGRAMU!

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Povijest.hr (@povijest.hr) on

Komentari