Ako Zagreb “imate rad”, uvjereni smo da znate gdje se nalazi skulptura Dore Krupićeve, po kome je nazvana Lenuzzijeva potkova, što popravlja radnja Lebarović, od čega potječe naziv Harmica, koji je najstariji zagrebački hotel i što stari Purgeri nazivaju “treskom”. Za vas smo probrali manje poznate zanimljivosti iz povijesti glavnoga hrvatskog grada:
- Ilica, jedna do najstarijih i najdužih zagrebačkih ulica (ima više od pet stotina adresa!), poznata je po suncu koje će vas zaslijepiti ako se krećete u smjeru prema zapadu. U prošlosti, glavna ulica Donjega grada bila je poznata kao Lončarska Ves: ondje su, naime, nicale skromne kućice lončarskih obrtnika. Ilovaču od koje su proizvodili keramiku vadili su iz potoka Ilica, koji je “najzagrebačkijoj” ulici dao današnje ime.
- Do 1878. godine, Jurišićeva ulica nosila je slikovito ime Puževa ulica. Osim po branju najkvalitetnijih puževa u gradu, po čemu je i nazvana, u prošlosti je bila poznata po nesnosnom smradu koji je dopirao iz obližnje klaonice.
- Prvi automobil na zagrebačkim ulicama pojavio se davne 1901. Te godine, iz Beča ga je dovezao imućni trgovac Ferdinand Budicki. Njegov “Opel”, za koji je iskeširao svotu od četiri tisuće kruna, izazvao je senzaciju među prolaznicima. Narednih devet godina, Budicki, kao i ostali rijetki vozači, gradom su krstarili bez vozačke dozvole, “vrtoglavom” brzinom od dvadesetak kilometara na sat. Tek 1910. je polaganje “šoferskog” ispita postalo obaveza, a Budicki je postao prvim vlasnikom tog dokumenta u državi.
- Prema knjizi “Stari Zagreb – od vugla do vugla”, svadljivi Zagrepčani u srednjem su vijeku lako mogli ostati bez svega što su posjedovali. Postojale su, naime, stroge norme ponašanja, koje su regulirale gradski život i u najsitnijim detaljima. Evo što je određivala Zlatna bula grada Zagreba iz 1242. godine: “Ako jedan građanin drugog građanina uvrijedi, izgrdi ili opsuje, neka uvrijeđenom plati 10 penza, a gradskoj blagajni 100 denara. Tko je tako kažnjen tri puta, a ne popravi se, neka mu se cijela imovina zaplijeni u korist općine, a on neka se iz grada sramotno potjera kao nepoštenjak”.
- U srcu Zagreba, u Bogovićevoj ulici, postavljena je spomen-ploča jednom četveronošcu. Pluto, kako se zvao, na prvi pogled je bio običan pas lutalica, koji je je skitao gradom u potrazi za kojim zalogajem. Godine 1899., pod svoje su ga uzeli radnici koji su gradili objekte za Prvu hrvatsku štedionicu. Napokon sit i mažen, Pluto je na gradilištu pronašao dom, a radnici i arhitekt Josip Vancaš bili su njegova obitelj. Pas je znao da se dom i obitelj štite pod svaku cijenu, pa i onu vlastitog života. Jedne kobne noći, ilegalni kopači ilovače zaputili su se preko “Plutonovog” gradilišta do svoga odredišta, već spomenutog potoka Ilica. Hrabri pas nasrnuo je na lopove, a ovi su ga do smrti pretukli. Radnici, koji su ga sutra ujutro pronašli nepomičnog, bili su neutješni. Svome vjernom prijatelju uzvratili su dostojnim pokopom i spomen-pločom.
Piše: Lucija Kapural
