Papin slon – senzacija renesansnog Rima

Postavljajući 1962. godine cijevi za moderan sustav grijanja u vatikanskom dvorištu Belvedere, radnici su iskopali golem zub i nekoliko kostiju. Iako se u početku sumnjalo da bi mogla biti riječ o pronalasku dinosaura, pomniji je pregled ostatka kostura pokazao kako je riječ o mnogo suvremenijoj životinji – slonu. Ipak, s obzirom na promjene na koje se Crkva spremala tijekom 1960-ih, ovaj je pronalazak uskoro utonuo u zaborav, sve dok početkom 1990-ih nekolicina znanstvenika nije pristupila pomnijoj potrazi za odgovorom na pitanje – otkud slonovske kosti u središtu Katoličke Crkve?

Sudeći prema zapisima s početka 16. stoljeća, ovaj slon – zvan Annone – jedno je vrijeme bio najpopularnija životinja u onodobnoj Europi. Na Apeninski poluotok Annone je stigao 1514. godine i već je za svojeg dolaska uzrokovao destrukciju svuda kud je prolazio. Naime, iako sam slon nije bio velik te nije on bio krivac za spomenutu štetu, svuda kud je prolazio okupljale su se goleme mase ljudi koje su željele vidjeti egzotičnu životinju, što je rezultiralo zgaženim usjevima, porušenim ogradama i uništenim krovovima. Ipak, pravi će vrhunac popularnosti Annone doživjeti u Rimu, gdje će biti poklonjen papi. Ovakav neobičan dar zapravo je trebao ispuniti političku ulogu. Naime, početkom stoljeća Portugal je stekao unosan položaj u pomorskoj trgovini indijskim začinima, što je uzrokovalo nemir u muslimanskim trgovačkim krugovima, čiji je dotadašnji monopol povezivanja Indije s europskim zemljama bio ugrožen. Stoga je, putem prijetnji kršćanskim svetim mjestima u Palestini, uslijedio niz pritisaka na papu kao vrhovnog europskog arbitra. No, u igru utjecaja na papinstvo uključio se i portugalski kralj Manuel I. Znajući kako Lav X., potomak obitelji Medici, ima ekstravagantan i tipično renesansni ukus, kralj je običaj slanja kraljevskih poklona novoizabranom papi iskoristio da mu pokloni indijskog slona.

Utjecaj na papu premašio je sva očekivanja! Došavši pred njega ogrnut bogato urešenim tkaninama i sa srebrnim tornjem na leđima, Annone se poklonio i potom triput oglasio. Uskoro je postao jedna od najvažnijih zanimacija ovoga svjetovnog pape te je sudjelovao u svim važnijim rimskim svečanostima i procesijama. Štoviše, papa je za svog miljenika dao sagraditi i posebnu zgradu te je dopuštao Rimljanima da ga posjećuju. Ipak, svemu je tome za nekoliko godina došao kraj. Nakon neuspješnog liječenja pretpostavljenog zatvora pomoću listića zlata, početkom 1516. godine Annone je uginuo. Emocionalno vezan uz uginulog slona, Lav X. pozvao je samog Rafaela da napravi nacrt za spomenik koji mu je kanio podići, pjesnici su skladali pjesme i oporuke uginulog slona, dok su dijelovi njegovog tijela poput relikvija poslani najznačajnijim crkvenim ličnostima. Preostali dijelovi naposljetku su pokopani na mjestu gdje je slon živio te su ostali tamo sve do spomenutog otkrića u 20. stoljeću.
Autor: Saša Vuković

Komentari