“Kad bih mogao ponovno proživjeti svoj život, pokušao bih učiniti što više pogrešaka. Ne bih toliko nastojao biti savršen, bio bih opušteniji. Bio bih gluplji nego što sam bio. U stvari, jako bih malo stvari uzimao ozbiljno. Bio bih manje čistunac, više bih riskirao, više putovao, gledao više zalazaka sunca, penjao se na više vrhova, preplivao više rijeka, išao na više mjesta na kojima nikad nisam bio, jeo više sladoleda a manje mahuna, imao više stvarnih problema a manje izmišljenih. Kada bih se mogao vratiti unatrag, pokušao bih uvijek imati lijepe trenutke, jer se jedino od toga sastoji život, od trenutaka. Ali, vidite, imam 85 godina i znam da umirem”, napisao je Jorge Luis Borges (1899. – 1986.) u jesen života. Donosimo zanimljivosti iz života najvećega argentinskog književnika:
1. sin odvjetnika i učiteljice engleskog, odrastao je u dobrostojećoj obitelji u Buenos Airesu, a literarnu karijeru započeo je osmišljavajući reklamu za – jogurt. Književnik je postao slučajno, iz dosade: njegovo prvo objavljeno djelo, kolekcija kratkih priča, nastalo je u bolničkom krevetu, u vrijeme kad se oporavljao od ozljede glave u nesreći. Nesiguran u svoju vještinu, prvijenac je objavio pod pseudonimom Francisco Bustos.
2. dugo je godina radio kao knjižničar, probivši se do položaja ravnatelja Nacionalne bibloioteke. Dolaskom Juana Peróna na vlast 1946. biva otpušten, te započinje novu karijeru predavača. U četvrtom desetljeću života, kao već priznat pisac, počeo je gubiti vid pa je vlastite tekstove morao govoriti u pero. U poznim godinama, kad je već bio potpuno slijep, ponovno je pronašao zaposlenje u knjižnici. Poznata je njegova rečenica iz tog doba: “Bog mi je dao 800.000 knjiga – i tamu”. Unatoč svome hendikepu, obožavao je odlaziti u kino, govoreći da je ono “vjerojatno nehotično udovoljilo vječnim prohtjevima ljudske duše, melodrami i spektaklu”. Posljednja boja koju je mogao razaznati prije nego što su ga oči izdale bila je žuta. Ako odete na njegovo posljednje počivalište, tamo ćete, čak i u zimskim mjesecima, pronaći zataknute žute ruže!
3. iz dna duše je mrzio nogomet. “Jedanaest igrača protiv drugih jedanaest igrača koji trče za jednom loptom. Ne vidim u tome nikakav smisao”, izjavio je jednom prilikom. Kad je reprezentacija Argentine 1978. osvojila svoje prvo zlato na Svjetskom prvenstvu, Borgesa su pitali što misli o Menottijevom nastupu. “Tko je Menotti?” odvratio je pisac, čime se zamjerio velikom dijelu argentinske javnosti. Nije ga bilo briga. “Strast za nogometom jedna je od većih argentinskih mana”, odbrusio je onima koji su ga napadali.
4. nekoliko je puta bio nominiran za Nobelovu nagradu za književnost, ali je nikad nije dobio. Neki to objašnjavaju piščevom povezanošću s kontroverznim čileanskim diktatorom Augustom Pinochetom.
5. ženio se dvaput – s lijepom Elsom Astete Millán u braku je bio tri burne godine; Mariju Kodamu oženio je nekoliko mjeseci prije smrti. Obje su, prije nego što ih je odveo do matičara, bile piščeve osobne asistentice!
Lucija Kapural
