Pa ti povuci dim: Pušače su bacali na lomače!

Premda se već godinama vodi žestoki rat protiv duhanske industrije, sigurno će proći još puno vremena prije nego što pušenje postane povijest. A evo nekoliko zanimljivosti iz povijesti pušenja:

Tko dimi, i sam će otići u dim

Prvi narod za koji se zna da je pušio bili su Maje. Riječ “cigareta” je španjolskog podrijetla i znači “mala cigara”, a u korijenu potonje stoji “cig”, što na jeziku Maja znači “zapaljivo”. Pripadnici tog plemena duhan su umatali u listove šećerne trske ili kukuruza, a miješali su ga s različitim travama i aromatičnim smolama. Prvi podaci o pušenju zapisani su u dnevniku Kristofora Kolumba, koji je 1492. sa zanimanjem promatrao kako Indijanci motaju list duhana, pale ga s jedne strane, a s druge uvlače dim u pluća te ga potom izdišu. Prvi pušači u Europi bili su upravo njegovi mornari. Jednog od njih inkvizicija je optužila za “suradnju” s Nečastivim: svjedoci su vidjeli kako mu iz usta izlazi dim, pa je nesretnik i sam otišao u dim – nakon što su ga bacili na lomaču.

Pušite, ljudi, to vam je zdravo!

U 17. stoljeću, za vrijeme epidemije kuge, bilo je rašireno mišljenje da pušenje štiti od te opake bolesti. Liječnici prve polovine 19. stoljeća cigarete su pak propisivali zbog poboljšanja vida, jasnijeg pamćenja i smirivanja živaca. Da pušenje šteti zdravlju, američki liječnici potvrdili su tek 1964. godine.


Upaljač je stariji od šibica

Cigarete u današnjem obliku, odnosno izrezani duhan umotan u komadić papira, pojavljuje se u 19. stoljeću. Ručno motanje postalo je stvar prošlosti nakon što je kubanski industrijalac Susini stvorio prvu mašinu za izradu ciagreta. Sljedeći značajan korak u tehnologiji proizvodnje bilo je uvođenje filtera. Prve takve cigarete na tržištu su se pojavile 1929. u Engleskoj, ali sve do pedesetih godina prošlog stoljeća nisu bile šire prihvaćene. Zanimljivo, upaljač je stvoren prije šibica. Godine 1823. izumio ga je njemački kemičar Johann Wolfgang Dobereiner. Šibice, izum Engleza Johna Walkera, na tržištu su se pojavile tri godine kasnije.

Piše: Lucija Kapural

 

Komentari