Ovaj papa vladao je željeznom rukom, sve dok mu nije presudila jedna – muha!

Rođen kao Nicholas Breakspear u okolici Londona, Hadrijan IV. (1110. – 1159.) u povijesti je zapamćen kao jedini Englez koji je izabran za papu. Nekadašnji legat u Norveškoj, gdje je osnovao nadbiskupiju, na mjesto poglavara katoličke crkve zasjeo je 1154. godine, naslijedivši papu Anastazija IV. Kardinali su ga, zbog uspješnog širenja katolicizma u Skandinaviji, izabrali po kratkom postupku (njegov prethodnik je, u poodmakloj dobi, umro samo dan ranije!). Bio je to presedan – izbori pape u srednjem su se vijeku znali razvlačiti godinama. Uz pomoć cara Fridrika I. Barbarosse, kojeg je godinu dana kasnije okrunio u Rimu, novoizabrani papa brzo i efikasno je ugušio reformatorski pokret Arnolda iz Brescie. Radilo se o propovjedniku koji se drznuo suverenost papinske vlasti staviti pod znak pitanja. Do kraja života, Hadrijan IV. borio se za učvršćenje papinske vlasti i obranu papinskog teritorija, što je ponekad zahtijevalo manje ili veće ustupke. Prema nekim povjesničarima, papa je, vođen tom računicom, engleskom kralju Henriku II. dopustio da zauzme Irsku.

Čovjek koji je vladao željeznom rukom, ne pokazujući preveliku milost neprijateljima, umro je na prilično bijedan, nedostojanstven način. Nakon oštra višesatnog govora protiv rimsko-njemačkog cara, nekadašnjeg bliskog prijatelja Barbarosse, papa je ožednio te prišao fontani kako bi nakvasio grlo. Igrom sudbine, u tom se trenutku ondje našla muha koja je, očito ne shvativši da je riječ o nepogrešivome crkvenom poglavaru, nesretniku kroz usta uletjela ravno u dušnik. Stanovnici Agnanija, gradića u blizini Rima u kojem je papa “nažuljao” glasnice svojim vatrenim govorom, pohitali su mu u pomoć, ali kobnog kukca nisu uspjeli izvaditi iz usta presvetog oca. Hadrijan IV. umro je od gušenja, potpuno modar u licu, a zadnje sekunde provedene u ovoj dolini suza trpio je strahovitu bol.

Piše: Lucija Kapural

Komentari