Otrovna pisma iz Circlevillea: Jezivi misterij koji je rezultirao razvodima, uhićenjima i smrću

Circleville, središte okruga Pickaway u američkoj saveznoj državi Ohio, bio je na glasu kao idiličan gradić s ljubaznim stanovništvom, čistim ulicama, mnoštvom zelenila i specifičnom kružnom strukturom, koja mu je i dala ime. Četrdesetak kilometara udaljen od prijestolnice Columbusa, ovaj dragulj na rijeci Scioto vrlo je rijetko bio dijelom američke kriminalne statistike: lokalni “zločini” iscrpljivali su se u barskim tučnjavama i pokojoj sitnoj krađi.

Godine 1976., ozračje uzajamnog povjerenja i ugodna suživota prometnulo se u ono sumnje, zavisti, ljubomore i straha. Krivac za to bila su pisma koja su, od siječnja, počela kružiti gradom. Njihov sadržaj bio je uistinu otrovan: imenom i prezimenom, optuživala su pojedine građane za prijestupe u rasponu od preljuba do umorstva. Sva pisma – do početka osamdesetih godina prošlog stoljeća, njihov broj će se popeti na desetak tisuća – bila su poslana iz Columbusa, no bez povratne adrese. Isprva, dobivali su ih brojni građani, koji su doživljavali stres suočeni s bizarnim optužbama i uvijenim prijetnjama (zbog njih, navodno je razvrgnuto nekoliko brakova). S vremenom, njihova glavna meta postala je Mary Gillespie, vozačica školskog autobusa.

Nepoznati autor ovu je mladu ženu optužio za izvanbračnu aferu s njenim znancem, školskim domarom. Strahujući od reakcije okoline, Mary u početku nikome nije rekla za pisma. Kad su prijetnje postale sve eksplicitnije, povjerila se suprugu Ronu. Znajući da su i neki njegovi poznanici dobivali čudnu poštu, ovaj nije posumnjao u vjernost zakonite bračne družice. “Ignoriraj ih, sigurno će odustati!”, savjetovao je boljoj polovici. Nažalost, nije bio u pravu. Ne samo da je Mary nastavila dobivati neželjena pisma, već su ista počela stizati i na adresu njegova ureda. U jednom od njih, zagonetni pošiljatelj zaprijetio mu je smrću ukoliko ne stane na kraj ženinoj preljubničkoj vezi. U sljedećem, obavijestio ga je da će se priča o sramoti njegove životne družice uskoro naći “na svakom oglasnom panou u zemlji, a možda i u kakvoj radijskoj emisiji”. Očajni, supružnici su se povjerili dvjema osobama: Ronovoj sestri i njenom suprugu Paulu Freshouru.

U kolovozu 1977. godine, Ron je primio anonimni telefonski poziv. “To je on!”, bilo je sve što je rekao supruzi prije nego što je zgrabio pištolj i u skočio u kamionet, vjerojatno kako bi se suočio s progoniteljem. Desetak minuta kasnije, Ron Gillespie će izdahnuti u svome vozilu, u hrpi zgužvanog lima. Otkrivši da je nesretni čovjek prije smrti ispalio barem jedan  metak iz svoga oružja, šerif Dwight Radcliff, koji je preuzeo slučaj, pretpostavio je da se radilo o prljavoj igri. Kako za svoju hipotezu nije uspio pronaći niti jedan dokaz, smrt Rona Gillespieja u konačnici je okarakterizirana kao nesretan slučaj. Kako je u pokojnikovoj krvi pronađena poveća količina alkohola, zaključeno je da je vozio pijan te stradao u prometnoj nesreći.


Truplo nisu bili ni položili u raku kad je “kružnim gradom” počeo kružiti novi kontingent pisama: ovaj put, autor je “opleo” po šerifu, optužujući ga da je, u zamjenu za novac, zataškao Gillespiejevo umorstvo. Kod nekih Ronovih članova obitelji i prijatelja, ovi reci su pobudili sumnju: pokojnik, naime, nije bio ljubitelj alkohola, pogotovo u kobinaciji sa sjedanjem za volan.

Nakon suprugove smrti, Mary je priznala da je autor pisama bio u pravu po pitanju njene afere s domarom, no dodala je kako se u nju upustila tek nakon što je neželjena pošta počela stizati, očajnički zaključivši “kako ionako svi vjeruju da je to istina”. Olakšanje duše nije joj naročito pomoglo. Pisma su nastavila stizati, a uskoro su se, baš kao što je odavno najavljeno, na plakatima uzduž rute na kojoj je svakodnevno vozila autobus pojavili vulgarni komentari i crteži na njen račun. Sita maltretiranja, osramoćena udovica jednog je dana izišla iz autobusa te počela mahnito trgati plakate. Iza jednog od njih, otkrila je minijaturnu paklenu napravu: da je napravila drugačiji pokret, po svoj bi prilici završila raskomadana!

Bilo je očito da je nepoznati skriboman – koji je možda ubio i njenog muža – ciljao na život Mary Gillespie. Bizarnim prevratom, kao glavni osumnjičenik iskristalizirao se Paul Freshour, šogor Rona Gillespieja! Pronađeni su, naime, dokazi da je sastavio paklenu napravu u svojoj garaži, a šerif je zaključio da je upravo on autor zloglasnih pisama, premda motiv za to nije uspio pronaći. Godine 1983., zbog pokušaja ubojstva Mary Gillespie, osuđen je na dvadeset godina robije, s mogućnošću pomilovanja nakon sedam. Na uvjetnu slobodu je izišao 1994., a osam godina kasnije preminuo je nakon kratke i teške bolesti. Do kraja života, tvrdio je da je nevin. Moguće je da je tome doista bilo tako – dok je bio u zatvoru, primio je dva pisma, a njihov rukopis bio je identičan onome osobe koja je tolike godine terorizirala Circleville!

Piše: Lucija Kapural

Komentari