Robert Boyle (1627. – 1691.) uistinu je bio ispred svoga vremena. Odbacivši magijske besmislice tada popularnih alkemičara te zasnivajući uvide na dva temelja, eksperimentu i zdravorazumskom prosuđivanju, stvorio je kemiju kao modernu znanost. Rano djetinjstvo proveo je u irskoj grofoviji Waterford, pokušavajući pomiriti proturječnosti svoga života. Kao najmlađi sin grofa od Corka Richarda Boylea, najbogatijeg čovjeka na Britanskom otočju, teoretski je znao da je privilegiran, mada se u praksi osjećao sve samo ne takvim. Pater familias je, naime, nježnost prema potomcima iskazivao biranim uvredama i pokojom “pedagoškom” pljuskom, a meta njegova gnjeva najčešće je bio žgoljavi, bljedunjavi Robert. Kako bi ga “očvrsnuo”, šutnuo ga je k obitelji iz susjedstva, koja je na njemu isprobavala vojnički odgoj. Kad se nesretni dječak vratio kući, tatica ga je, ledenim glasom, obavijestio da mu je obožavana majka umrla. Izgubivši jedino čvrsto uporište u životu, mališan je potonuo u očaj. Imao je petnaest godina kad je otac njega i starijeg brata Francisa poslao na kružno putovanje Europom. Dok je Francis, koji se netom bio zaručio, očajavao, Robert je bio sretan što bježi iz diktatorove kuće. Putovanje se pokazalo presudnim za mladićev odabir zvanja. U Firenzi se zatekao nekoliko mjeseci nakon smrti Galilea Galileija. Galama koja se digla oko njegove smrti nagnala ga je da pročita sve radove velikog znanstvenika te donese odluku kako će nastaviti njegovim putem.
Nakon očeve smrti, naslijedio je znatan imetak, što mu jer omogućilo da preseli u Oxford, znanstveno središte Engleske toga vremena, te osnuje vlastiti laboratorij. U jednom od svojih najpoznatijih eksperimenata, ulio je živu u cijev oblika slova “J”, zatvorenu na kraćem kraju. Između žive i čepa, ostao je zarobljen mali mjehurić zraka, koji se smanjio kad je u cijev ulio još žive. Otkriće, koje će postati poznato kao Boyleov zakon, glasi: obujam plina obrnuto je razmjeran tlaku. Zanimljivo je i njegovo proučavanje vakuuma. Otkrio je da u njemu ništa ne gori, da zrak ne putuje njime te da životinje ne mogu živjeti u njemu – potonju spoznaju nekoliko je mačića i malenih glodavaca platilo glavom. U njegovo vrijeme, “učenjaci” su još vjerovali kako se bilo koji metal, uz pomoć magije, može pretvoriti u zlato. Boyle ih je demantirao, o čemu je progovorio u knjizi “Skeptični kemičar”. Sve do njega, većina je ljudi vjerovala u staru grčku ideju da su četiri elementa – voda, vatra, zemlja i zrak – temeljna građa sveukupne tvari. Boyle je napravio golemi skok u našem shvaćanju time što je otkrio da se sve sastoji od malenih čestica zvanih korpuskule, koje se spajaju na različite načine te tako čine najrazličitije stvari koje vidimo oko sebe. Drugim riječima, dao je prvu detaljno razrađenu teoriju atoma.
Piše: Lucija Kapural
