Saladin (12.stoljeće) je ime koje su križari nadjenuli Yusufu ibn Ayyubu Salah al-Dinu, arapskom vladaru Egipta, Sirije, Hidžasa i dijela Mezopotamije. Poznat je kao vladar pod čijim se zapovjedništvom rat okrenuo protiv križara, što je kulminiralo padom Jeruzalema u muslimanske ruke. Saladin nije bio poznat samo kao vojskovođa, već i kao jedan od najmudrijih i najčasnijih vladara srednjega vijeka kojeg su poštovali čak i njegovi kršćanski protivnici.Zašto je bio toliko uspješan?
Učio je od najboljih
Mladog su Saladina podučavali ujak Širku, veliki ratnik žestoke čudi, te Nur al-Din, vladar Alepa i Mosula. Od prvoga je Saladin naučio umijeće ratovanja, a od drugoga umijeće vladanja.
Imao je cilj za kojeg se vrijedilo boriti
Najbolji vođe znaju masama predstaviti uzvišeni cilj, tj. cilj koji nadilazi samu osobu vođe. Saladin je svojim sljedbenicima ponudio viziju ujedinjenog islamskog svijeta oslobođenog nadiranja stranih osvajača.
Znao je kada valja pregovarati
Saladin je uspio ujediniti mnoštvo sitnih islamskih vladara kombinacijom sile, darežljivosti i pregovora. Pažljivo je čuvao vlastite resurse te izbjegavao nepotrebne sukobe i gubitke. Prikazivao se kao nasljednik vizije Nur al-Dina i provoditelj Božje volje. Prema potrebi, pregovarao je i s križarima.
Stavljao je vlastiti život na kocku
Kako bi osigurao odanost svojih podanika, Saladin se nije ustručavao izložiti opasnostima. Osobno je vodio svoje vojnike u bitku te bio uz njih čak i u najtežim trenutcima.
Znao je kada treba pokazati zube
Kada je zatrebalo, mogao je biti nemilosrdan prema svojim protivnicima i narediti masovne odmazde. Smjenjivao je nepouzdane i potencijalno opasne kadrove te nemilosrdno progonio i kažnjavao svoje zaklete neprijatelje te one koji su ga izdali.
Živio je jednostavno
Iako je bio najmoćniji čovjek islamskog svijeta, Saladin se nije odao velikoj raskoši i dekadenciji. Bio je to još jedan način da svojim sljedbenicima pokaže kako dijeli njihovu bol.
Izbjegavao je laži
Saladin je dobro znao da je povjerenje jedna od najvrednijih stvari u životu. Svoje je sljedbenike držao na okupu ne samo grubom silom, već i svojom iskrenošću – oni su znali da mu mogu vjerovati.
Znao je kada treba biti milostiv
Iako su mu bili najveći neprijatelji, Saladin se često prema križarima odnosio milostivo i u skladu s viteškim kodeksom. Imalo je to i praktičnu svrhu – biste li se predali protivniku koji je na glasu kao krvnik?
Piše: Boris Blažina
