Okrutni rimski car: Ubio je rođenog brata, i to pred majčinim očima!

Septimije Sever, prvi rimski car podrijetlom iz Afrike, bio je čovjek željezne odlučnosti. Prekaljeni vojnik, vlast je preuzeo sistematično eliminiravši protivnike. Tijekom svoje apsolutističke vladavine, žestoko se obračunao s anarhijom koja se uvriježila u vojsci za vrijeme Komoda te je proveo brojne reforme u financijama i pravosuđu. Stegu koju je nametnuo čitavom carstvu nije, međutim, uspijevao implementirati u vlastitom domu.

Druga supruga, Julija Domina, podarila mu je dva potomka: Lucija Septimija Basijana i Getu. Prvi, stariji, u povijesti će biti zapamćen kao Karakala (186. – 217.), zbog dugačkoga galskog ogrtača koji je često odijevao (caracalla), ali i kao monstrum koji je likvidirao vlastitog brata, nakon što je to neuspješno pokušao učiniti ocu.

Godine 210., dok je boravio u Britaniji, zdravlje Septimija Severa naglo se pogoršalo. Carstvom se počela širiti priča da su njegovi dani odbrojani, a Karakala, koji je već dugo sanjao o preuzimanju vlasti, pokušao je ubrzati taj proces. Prema kazivanju, pokušaj atentata zbio se za jednog pohoda. Unatoč bolnim nogama, car se nije vozio kolima već je jahao konja. Karakala, koji je bio iza njega, izvukao je mač iz korica te krenuo na oca. Zaustavio se kad su vojnici počeli vikati, upozorovajući cara na opasnost. Septimije Sever se osvrnuo ali ništa nije rekao. Kasnije toga dana, pred sina je položio mač te rekao: “Ako me doista želiš ubiti, učini to sad!”. Karakala se, međutim, povukao, vjerojatno strahujući od carevih pouzdanika. Želja mu je uslišena 211. godine, kad car umire.

Nedugo prije smrti, Septimije Sever odredio je da će njegova dva sina zajedno carevati, no bilo je više nego očito da se to neće ostvariti. Dok je Karakala uživao naklonost vojske, Getu je podupirala moćna majka, kao i određen broj senatora. Julija Domina upozoravala je mlađeg sina da se njegov vlastohlepni i odlučni brat neće držati dogovora o podjeli carstva. Bila je u pravu. Karakala se brata htio riješiti na godišnjoj proslavi Saturnalija, ali je od plana odustao kad se ovaj, slijedeći majčine savjete, na svečanosti pojavio okružen osobnom tjelesnom stražom. Nova prilika uskoro mu se pružila. Dana 26. prosinca 211. Julija Domina pozvala je sinove k sebi, na pomirbeni razgovor. Podmukli Karakala postavio je nekoliko centurija u zasjedu: kad se Geta pojavio, vojnici su navalili na njega. Pobjegao je majci, da bi ga krvnici izboli u njenom naručju. Premda slomljena, sirota žena nije ispustila ni suzu. Dobro je znala da je jedini car, Karakala, motri budnim pogledom.


Karakalina vladavina, obilježena ratovima protiv Alemana, Gota i Parta, narušavanjem odnosa sa Senatom te nemilosrdnim obračunima s političkim oponentima, nije bila dugoga vijeka. Godine 217. umorio ga zapovjednik pretorijanaca Makrin, koji se potom sam dao proglasiti carem. Karakalino tijelo položeno je na lomaču i spaljeno, a pepeo je u urni poslan njegovoj majci. Premda je bila svjesna Karakaline pogane ćudi, tuga zbog nasilne smrti dvojice sinova svladala je nesretnu ženu. Prema nekima, izvršila je samoubojstvo; prema drugima, odbijala je jesti te se razboljela i umrla.

Piše: Lucija Kapural

Komentari