Veliki, Mali, Lijepi, Mudri, Grozni, Ludi… Čak ako ne znamo ništa o njima, iz nadimaka vladara koji su se smjenjivali kroz povijest možemo mnogo zaključiti o njihovim karakterima. U slučaju Justinijana II., bizantskog cara u dva “mandata” (od 685. do 695. te od 705. do 711.), situacija je ponešto drugačija – možemo zamišljati ali ne i znati zašto je prozvan Rhinotmetos odnosno Beznosni.
Pod utjecajem s istoka, u Bizantu je u sedmom stoljeću uvedena nova “moda” po pitanju tjelesnog kažnjavanja – odsijecanje nosa. Ova procedura u pravilu se primjenjivala na zbačenim carevima ili neuspjelim pretendentima na prijestolje: odstranjivanje središnjeg dijela lica bilo je simboličan način da se pokaže kako su nedostojni carske vlasti.
Justinijan, vladar koji je uspješno ratovao protiv Arapa, Bugara i Slavena, nije ni slutio da u njedrima goji zmiju otrovnicu. S trona ga je 695. zbacio ambiciozni i podmukli vojskovođa Leoncije a, prije nego što ga je prognao u provinciju, dao mu je odsjeći nos. Premda je trpio nezamislive bolove, Justinijan navodno nije ni pisnuo kad ga je oštrica zasjekla, ali se zarekao na osvetu po sistemu oko za oko, nos za nos.
Leoncije se na bizantskom prijestolju udobno gnijezdio ravno deset godina. A onda, kao u akcijskom filmu s Arnoldom Schwarzeneggerom u glavnoj ulozi, krvavi račun stigao je na naplatu.
Uz pomoć nekadašnjih neprijatelja, bugarske vojske, Justinijan je 705. godine umarširao na uzurpatorov dvor, s osvetom u srcu i protetičkim nosom od čistog zlata na licu. Ponovno je okrunjen, a ispod prijestolja, kao podmetač za noge, podanici su mu prostrli uplakanog i krvavog Leoncija. Pogodili ste, svrgnutom caru odrezan je nos, a Justinijan je dao naputak da se taj postupak izvede što sporije!
Piše: Lucija Kapural
