Ludi Papa Doc: Odrubljene glave, ustrijeljeni psi i vudu magija

Da je strah jedna od temeljnih poluga neograničene moći, rano je shvatio te vrlo dosljedno primjenjivao François Duvalier. U razdoblju od 1954. pa sve do smrti 1971. godine, tijekom kojeg je željeznom rukom vladao Haitijem, njegov je narod imao samo jednu opciju – slijepu poslušnost. Rođen 1907. u Port-au-Princeu, odrastao je u vrijeme kad je zemljom drmala mulatska elita, dok je većinsko crno pučanstvo živjelo na rubu gladi. Nadimak pod kojim je ušao u povijest, “Papa Doc”, stekao je nedugo nakon što je u Michiganu diplomirao medicinu te, sa skupinom američkih stručnjaka, radio na sprečavanju zaraznih tropskih bolesti u domovini. Budućega okrutnog diktatora narod je isprva doživljavao kao spasitelja, napose siromašni seljaci kojima je pružao medicinsku skrb. Pristupio je pokretu négritude, koji se borio protiv rasnog podjarmljivanja, da bi kao 33-godišnjak postao ministar rada i zdravstva. Kao istaknuti borac za jednakost te preferirani kandidat vojnih snaga, premoćno je pobijedio na predsjedničkim izborima 1957. godine.

Pobjedničko slavlje još se nije bilo ni smirilo kad je novi šef države započeo nesmiljenu hajku na oponente. Početak diktature označilo je osnivanje paravojne postrojbe Tontos Macoutes, nazvane po mitološkom liku koji jede zločestu djecu. Naziv je bio itekako prikladan: Duvalierovi poslušnici ubirali su porez te mučili i likvidirali sve koji bi se drznuli zucnuti protiv njihovog gazde. Za opomenu budućim prijestupnicima, odrubljene glave žrtava izagali su na gradskim tržnicama i ostalim javnim mjestima. Duvalier, koji je godinama proučavao vudu, pobrinuo se da narod za to dozna. Vrlo promišljeno, kretao se usporeno te zurio u prazno dok je pričao, što je za štovatelje ove sinkretističke haićanske religije bio nedvojben znak da je riječ o osobi koja komunicira s duhovima. Nadalje, širio je glasine da posjeduje nadnaravne sposobnosti, poput one da je John F. Kennedy ubijen zato što je on osobno na njega bacio čini.

Možda najbizarniji moment dogodio se 1963. godine. Doznavši da jedan od najbližih suradnika, Clément Barbot, rovari protiv njega, Papa Doc je za njim poslao svoju paravojnu policiju. Kad su Tontos Macoutes otkrili Barbotovo skrovište, zasuli su ga kišom metaka. Zavladala je grobna tišina. Nakon minutu-dvije, iz devastirane kućice elegantnim je korakom išetao poveći crni pas, koji je, zaobišavši naoružane muškarce, jednostavno nestao u noći. Kad su Duvalierovi ljudi ušli u objekt, shvatili su da u njemu nema nikoga, mada im je pronađena hrpa oružja dala do znanja da je Barbot ondje boravio. Pohitali su do gazde te ga izvijestili o neželjenom razvoju događaja. Ovaj je došao do “logičkog” zaključka: Barbot se zacijelo pretvorio u crnog psa te, tako prerušen, pobjegao! Diktatorovo rješenje? Pobiti sve crne pse na Haitiju! Četveronošci su uzalud položili život na oltar domovine – nekoliko tjedana kasnije, Tontos Macoutes pronašli su Barbota, i to u dosadnome ljudskom obličju. Ne želeći riskirati neželjene protuprirodne metamorfoze, strijeljali su ga na licu mjesta.

Godinu dana kasnije, vudu znalac se proglasio doživotnim predsjednikom. “On će vladati kao autokrat. On ne prihvaća da je itko ispred njega!” obratio se narodu u trećem licu, dramatičnog dojma radi. Propagandna slika iz tih dana Duvaliera je prikazivala u društvu Isusa, a Sinu Božjem je iz usta izlazio oblačić s riječima “Ja sam ga izabrao”. Nakon diktatorove smrti, naslijedio ga je sin Jean-Claude, koji je tako, kao 19-godišnjak, postao najmlađi predsjednik neke države na svijetu. Baby Doc, kako su mu tepali, smjesta se počeo potpisivati kao “doživotni predsjednik”. Za razliku od tatice, međutim, neće vladati do posljednjeg daha. Godine 1986., nakon što se pučanstvo pubunilo protiv njega, bio je prisiljen dati ostavku te zbrisati u Francusku.

 Piše: Lucija Kapural

Komentari