Često čujemo da se čistoća zlata mjeri u karatima, a karat je i jedinica za mjerenje mase dragog kamenja. Kako je došlo do toga i zašto upotrebljavamo tako neobičan pojam?
Karat je kao mjerna jedinica za masu dragog kamenja standardiziran (1 karat = 200 miligrama) na 4. Općoj konferenciji za utege i mjere 1907. godine. Riječ karat dolazi – posredovanjem latinskog – od grčke riječi keratión ili možda arapske riječi quirat, koje obilježavaju sjemenku rogača.
Pojam je proizašao iz (kasnije je ustanovljeno netočnog) vjerovanja da sjemenke rogača bez obzira na veličinu i uvjete čuvanja uvijek imaju masu 200 miligrama. Stoga su se na Bliskom istoku i istočnom Sredozemlju te sjemenke upotrebljavale kao standard za mjerenje predmeta male mase, uključujući drago kamenje.
Ali kakve to veze ima s čistoćom zlata? Odgovor na to pitanje moramo potražiti u vrijeme vladavine rimskog cara Konstantina I. Velikog (306. – 337.), koji je uveo zlatnik mase 24 karata (4,8 grama). Čistoća zlatnika izražavala se u broju karata zlata u novčiću. Tako je 24-karatni novčić bio izrađen od čistog zlata, dok je 18-karatni bio slitina 75 % zlata i 25 % nekog drugog metala itd. Ovaj sustav i danas služi za mjerenje čistoće zlata.
U SAD-u predmet mora imati čistoću barem 10 karata da bi se mogao prodati kao zlato (engl. solid gold), dok se samo predmeti od 24 karata mogu prodati kao čisto zlato (engl. pure gold).
Piše: Boris Blažina
