Odakle potječe izraz „staviti na stup srama“?

“Staviti na stup srama” znači nekoga javno razotkriti ili osramotiti, ali u prošlosti je bila riječ o propisanoj zakonskoj kazni. Kažnjenika bi privezali za stup ili platformu na javnom mjestu gdje bi bio izvrgnut ruglu. Nerijetko bi mu oko vrata objesili ploču s opisom prijestupa koje je počinio. Prolaznici su ga mogli gađati trulim voćem, kamenjem, smećem ili drugim predmetima, a kazna je uz vezivanje ponekad uključivala i bičevanje, premlaćivanje ili sakaćenje, primjerice rezanjem dijela nosa ili uha.

Stup srama bio je teži oblik kazne od klade, naprave slične namjene kojom su kažnjeniku vezane samo noge, jer se netko osuđen na kladu ipak mogao rukama štititi od bačenih predmeta. Kazna je obično trajala svega nekoliko sati (u vrijeme najvećih gužvi na ulicama), ali je rezultirala velikim društvenim poniženjem, a zbog bačenih predmeta nerijetko i fizičkim ozljedama ili čak smrću.

Najpoznatiji stup srama u Hrvatskoj nalazi se na sjeverozapadnoj strani rimskog Foruma u Zadru (na slici očuvani su i lanci kojima bi okovali kažnjenike). Jedini sačuvani stup hrama u Istri nalazi se u Saležu (Buzet), a zabilježeno je i da se stup srama nekada nalazio na Trgu sv. Marka u Zagrebu. Kažnjavanje na stupu srama u Hrvatskoj je zabranio Josip II. krajem 18. stoljeća.

Piše: Boris Blažina


Komentari