Od žrtve do krvnika: Kako je zlostavljani dječak postao nemilosrdni serijski ubojica

U 39 godina, koliko je kročio zemljom, Carl Panzram (1891. – 1930.) ubio je najmanje dvadeset dvije osobe, a opljačkao i silovao na stotine žrtava. Nije pokazao ni traga kajanja za počinjene zločine, uvjeren da čovjek kojeg su gazili ima pravo gaziti druge. Djetinjstvo mu je doista bilo sve samo ne idilično. Odrastao je u ruralnom dijelu Minnesotte, kao jedno od sedmero djece siromašnog para njemačkih imigranata. Pater familias odmaglio je u vidu lastinog repa kad je dječaku bilo sedam godina, nakon čega su ga starija braća prisilila da od crnči u polju, batinajući ga kad bi usporio tempo rada. Sit takvog života, provalio je u neku kuću, ali je uhvaćen te poslan u popravni dom u Red Wingsu. Bila je to sumorna ustanova u kojoj je upoznavanje maloljetnih delinkvenata s Biblijom išlo usporedo s mlaćenjem kožnim remenom. Bio je to tek početak noćne more. Član osoblja, krupan i mišićav muškarac, silovao ga je pri tuširanju. Panzram je u ustanovu ušao kao problematičan mladić, da bi iz nje nakon dvije godine izišao kao punokrvni sociopat.

Znajući da se kući više ne može vratiti, uskočio je u teretni vlak te zauvijek napustio Minnesottu. U narednih nekoliko godina, iskusio je sve nedaće života maloljetnog skitnice. Spavao je na željezničkim mostovima, prosjačio, krao i bivao okraden. Pljačkanje i spaljivanje crkava bio mu je omiljeni zločin: zahvaljujući uspomenama iz Red Wingsa, duboko je prezirao religiju, smatrajući je krajnjim izrazom ljudskog licemjerja. Ako Bog postoji te dopušta ovozemaljske patnje, rezonirao je, nužno je zao. Ako ga pak nema, sve je dopušteno. Od misli do djela dijelio ga je samo korak. Napravio ga je nakon što je silovao nekoga mršavog dječaka, skitnicu. Lišen zadnjeg traga empatije, nastavio je to činiti kad god bi mu se ukazala prilika. S vremenom je postajao sve nasilniji, ostavljajući okrvavljene žrtve na granici života. U strahu od policije, promijenio je ime u John O’Leary i krenuo na istočnu obalu. Ondje je pljačkaš, silovatelj i palikuća postao nemilosrdni ubojica.

S novcem koji mu je donijela serija provala, kupio je jahtu. Namamio bi mornare na brod, nudeći im posao, nakon čega bi ih napio, silovao i ubio. Dječaci su mu ipak bili omiljene mete. “Razbio sam mu glavu kamenom. Mozak mu je iscurio iz ušiju. Bilo je lijepo”, riječi su kojima će, nedugo po uhićenju, opisati ubojstvo 11-godišnjaka. “Pao” je zbog drugog zločina, provale, ali je, već umoran od života, sam razvezao jezik o ubojstvima koja je počinio. Suđeno mu je samo za ono posljednje, davljenje mladića Alexandera Uszackea. Proglašen je krivim i osuđen na 25 godina robije. Robert Warnke, stražar koji je nadzirao njegov rad u zatvorskoj praonici, učinio je glupost i dobacio mu neku zajedljivu primjedbu. Panzram mu je hladnokrvno smrskao lubanju željeznom šipkom. Ovaj put, osuđen je na smrt vješanjem. Presudu je dočekao s radošću, tvrdeći kako želi što prije napustiti “ovaj usrani svijet”. Krvniku koji mu je namještao omču oko vrata pljunuo je u lice i prezirno rekao: “Požuri, gade, ja bih već objesio desetoricu dok ti tu prtljaš!”

Piše: Lucija Kapural

 

 

 

 

 

Komentari