Od striptizete do Oskarovke: Nejvjerojatna životna priča talentirane scenaristice

Kad je Diablo Cody počela pisati scenarij za “Juno”, iza sebe je imala nešto blogerskog iskustva i hvaljeni autobiografski roman, ali je svijet filma za nju bio apsolutna nepoznanica. “Počela sam pisati na nagovor agenta, nemajući pojma kako bi scenarij na papiru uopće trebao izgledati. Dovršila sam posao za nekoliko mjeseci, uvjerena da će moj rad završiti zaboravljen u ladici nekog producenta. Pojma nisam imala da sam upravo rodila monstruma”, slikovito je opisala svoje filmske početke.

Monstrum, onaj slave, doista je rođen: po urnebesno duhovitoj priči o srednjoškolskoj štreberici koja završi s trbuhom “do zuba” ugledni redatelj Jason Reitman 2007. godine je snimio film koji je poharao kino-blagajne i oduševio kritičare, a mlada Cody nagrađena je Oscarom i BAFTA-om za najbolji originalni scenarij, kao jedna od rijetkih žena kojima se ukazala ta čast. “Tek kad sam uzela Akademijin pozlaćeni kipić u ruku, shvatila sam da nekog vraga ipak vrijedim”, ispričala je.

Da je tome doista tako, potvrdili su naredni radovi: potpisuje scenarij i produkciju uspješnog serijala “United States of Tara” (Toni Colette u ulozi majke s disocijativnim poremećajem identiteta), horor filma “Tijelo lijepe Jennifer” (naslovnu ulogu, navijačicu opsjednutu demonskim entitetom, portretirala je Megan Fox) i crne komedije “Mlađa punoljetnica” (Charlize Theron u ulozi vječno pijane spisateljice koja pokušava rasturiti brak svoje srednjoškolske ljubavi). Kao redateljica debitirala je filmom “Paradise, dramom o ženi koja se nakon avionske nesreće odriče vjere… Baš kao što je, iz posve drugih razloga, svojedobno učinila mlada Cody.

Pravim imenom Brook Busey, rođena je 1979. u Lemontu, idiličnom i dozlaboga dosadnom predgrađu Chicaga. Pohađala je katoličku školu (“leglo licemjera u bijelim dokoljenkama”), a potom upisala studij marketinga na Državnom sveučilištu Iowe. Nakon diplome, preselila se u Minneapolis i počela živjeti s glazbenikom Jonom Huntom, momkom kojeg je upoznala preko interneta. Vjenčali su se, a Brook je postala brižna pomajka njegovoj kćeri iz prvog braka. U to vrijeme, radila je kao tipkačica u reklamnoj agenciji. Posao je bio jednostavan, ali toliko “uzbudljiv” da se brojanje oblačića na screensaveru činilo kao vrhunac tjedna. Odušak je pronalazila pišući blog “Red Secretary”, o napaćenoj tajnici iz Bjelorusije, no njena buntovna priroda žudjela je za snažnijim poticajima. “Oduvijek sam bila pristojan pripadnik ljudske vrste. Nikad se nisam vozila na motoru, čak ni na nekom slabašnom japanskom modelu. Primila sam sve katoličke sakramente koji se nude na tržištu, izuzev posljednje pomasti. Završila sam studij u osam uredno položenih semestara. Nikome nikad nisam u lice bacila čašu pića. Čak nikad nisam ukrala ruž iz parfumerije. Ukratko, bila sam živa dosada. Kriza srednjih dvadesetih godina pritiskala mi je utrobu poput duplog cheesburgera. Bila sam spremna za radikalan rez”, prisjeća se. A ima li boljeg  sredstva za deratizaciju dobre curice od – striptiza?


Evo kako je počela njena karijera plesačice na šipki: “Jedne večeri, dok je zima brojala svoje zadnje dane, vukla sam se prema autobusnoj postaji nakon još jednog zatupljujućeg dana u agenciji u kojoj su me upregli u stenografsko roblje. Prošla sam pored topless bara ‘Skyway Lounge’, rupe sa zidovima s kojih se ljuštila žbuka, i primijetila oglas koji poziva dobrovoljke da se okušaju na amaterskoj večeri striptiza. Istog trenutka znala sam da je to nešto što moram napraviti”.

Uz suprugovu punu podršku, počela se skidati pod umjetničkim imenom Cherish. “Unatoč nedostatku koordinacije, od kojeg sam patila čitav život, hrabro sam kročila na pozornicu. Pročitala sam da se striptizete moraju sporo kretati, ali sam bila uvjerena da se muškarcima više sviđaju manijakalne pocupkuše u štiklama nego mrtva puhala u polukomatoznom stanju, pa sam se razbacivala po podiju kao da imam epileptični napadaj”, napisala je u autobiografiji naslovljenoj “Lutkica”.

Kako su se njena očekivanja o golemoj zaradi topila, a nasrtaji pijanih ljigavaca postajali sve češći, odlučila se zauvijek odbaciti prozirne cipele na platformu. “Počela sam se baviti ovim poslom zbog uzbuđenja, da postanem zloglasna bludnica Marija Magdalena, čijim su imenom u crkvama moje mladosti prali podove. Jednom kad je to uzbuđenje nestalo, znala sam da je skidanju došao kraj”, prisjeća se.

Kraj je došao i njenom braku, iz kojeg je također nestalo uzbuđenja. Nakon razvoda ostala je u prijateljskim odnosima s Johnom, a s mužem broj dva, televizijskim producentom Danom Mauriom, dobila je troje djece. “Striptiz me očvrsnuo, ali je pisanje psihički puno zahtjevnije, jer traži mentalno razgolićivanje”, ispričala je u intervjuu. “Ipak, sve je to nula u usporedbi s majčinstvom: tek nakon što sam rodila, naučila sam što je borba”.

Piše: Lucija Kapural

Komentari