“Cyrano de Bergerac”, “Čovjek sa željeznom maskom”, “Državni neprijatelj broj jedan”, “Grad duhova”, “Vatel”, “Jadnici”, “Pariz volim te” i “Posljednji metro” samo su djelić njegove impresivne filmografije, koja broji preko dvije stotine naslova. Premda ga ni rođena majka ne bi nazvala lijepim, Gérard Depardieu, jedan od najvećih francuskih glumaca svih vremena, i danas, u sedamdeset prvoj, slovi za zavodnika. Osim u atraktivnim pripadnicama suprotna spola, ovaj punokrvni hedonist čitav je život uživao u slasnim zalogajima, finome crnom vinu i cigaretama bez filtera. Kako kaže, “život ne valja shvaćati ozbiljno – samo budale nikad ne rade budalaštine”. Donosimo zanimljivosti o neuništivu glumačkom magu!
1. Rođen je 1948. u Châteaurouxu, gradu u središnjoj francuskoj pokrajini Indre. Odrastao je u siromaštvu, kao jedno od petero djece kućanice Anne i polupismena metalskog radnika Renéa, pripadnika dobrovoljnog vatrogasnog društva i teškog alkoholičara. “Nikad nisam imao pravu obitelj. Otac je vječno bio pijan, majka trudna, a za moj odgoj pobrinula se ulica”, prisjeća se glumac. Kad se nisu svađali, njegovi roditelji složno su radili na prikrivanju sramotne obiteljske tajne: dugogodišnje ljubavne veze Anneina oca i Renéove majke! Obitelj je stanovala u trošnom kućerku, meso si nisu mogli priuštiti, a voće su jeli samo za Božić, kad bi svako dijete dobilo naranču na dar. “Sretan sam što sam se rodio u siromašnoj, neobrazovanoj obitelji – imao sam slobodu postati što god želim”, ispričao je.
2. Pedesetih godina prošlog stoljeća, u Châteaurouxu se ustoličila američka zračna baza. Gerard ju je redovito posjećivao sa starijim bratom Alainom. Mladići su se sprijateljili s vojnicima i upoznavali ih s lokalnim znamenitostima, a ovi su ih zauzvrat vodili u svoje omiljeno okupljalište, bar “Chez Joe”. Ondje su braći naručivali hamburgere i frapee. Ovi su s lakoćom svladali engleski jezik, a ubrzo su se počeli odijevati poput Amerikanaca: svijetom su ponosno koračali u trapericama i kožnim jaknama, raspravljajući o rock glazbi, bejzbolskim utakmicama i filmovima Jamesa Deana. Gérardova ljubav prema Sjedinjenim Državama bila je tolika da se i djevičanstva riješio s jednom Amerikankom: u dobi od devet (!) godina, u svijet odraslih ga je uvela pet godina starija crnkinja Ronnie, kći vojnog pilota. Učinili su to na američki način – na stražnjem sjedalu “Chevyja” njezina tatice!
3. U poslijeratnoj Francuskoj, kad je vladala nestašica osnovnih namirnica, braća su se snalazila švercajući američke cigarete i nabavljajući vojnicima konjak i pivo. Metar i osamdeset pet centimetara visok, ludo hrabar i jak kao bik, Gérard se polako nametao kao vođa bande. Na ulici, među huliganima i budućim kriminalcima, stekao je veliki ugled. Zbog žestokog temperamenta dobio je nadimak “Petarda”: lako bi planuo i nikad se nije bojao boriti za sebe ali i za druge. Kako mu je kriminalna djelatnost oduzimala mnogo vremena, na nastavi je uglavnom spavao. Imao je užasne ocjene, osim iz tjelesnog: bio je zvijezda školske nogometne momčadi. Osim nogometom, s velikim se uspjehom bavio boksom. Nova vještina promijenila mu je fizički opis (kvrgava nosina posljedica je nepravilno tretiranog loma hrskavice) ali mu je itekako poslužila u uličnim okršajima. Kad ga je učitelj, svjestan njegove reputacije, nepravedno optužio za krađu novca iz razredne blagajne, momak je odlučio prekinuti školovanje. Kako ga roditelji više nisu htjeli u kući, nastanio se kod dviju ljubaznih prostitutki, koje su opsluživale američke vojnike. Bez obrazovanja, prepušten sam sebi, prešao je na krupnije kriminalne zalogaje: provaljivao je u kioske i krao automobile, zbog čega se neko vrijeme odmarao na državnim jaslama.
4. Po izlasku na slobodu, odlučio je zarađivati na legalan način. Vjerojatno ne postoji slabo plaćen fizikalni posao koji nije obavljao tih godina: bio je pomoćnik u tiskari, perač posuđa, trgovački putnik, radnik na istovaru i utovaru robe, a tijekom ljeta provedenog u Monte Carlu, napredovao je do položaja “malog s plaže”. Po povratku u Châteauroux, upoznaje mladića koji će na presudan način formirati njegov život. Zvao se Michael Pilorge, bio je tri godine stariji, i razlikovao se od Gérarda kao nebo od zemlje: ozbiljan, obrazovan dečko iz ugledne liječničke obitelji kao najteži prekršaj u životu mogao je navesti neodlazak na nedjeljnu misu. Unatoč razlikama – ili baš zbog njih – magnetski su privukli jedan drugog. Premda su se Michelovi roditelji nadali da će njihov jedinac nastaviti tradiciju i školovati se za liječnika, ovaj je sanjao samo o jednom – glumi. Nakon mature, preselio se u Pariz, gdje je upisao studij na prestižnoj akademiji “Theatre National Populaire”. Nakon nekoliko godina, pozvao je Gérarda da mu se pridruži u Gradu svjetla. Bez mnogo razmišljanja, 17-godišnjak se zaputio u parišku avanturu. Zaposlio se kao prodavač na kiosku, a kad je jednom dobio slobodan dan, Michel ga je pozvao da mu se pridruži na glumačkim vježbama. Jedan mladi profesor primijetio je novo lice u dvorani, pa je pozvao pridošlicu da pred svima odglumi neku emociju. Ovaj je oduševio sve prisutne svojim sirovim talentom. “Zapravo mi gluma nije bila ništa novo: u djetinjstvu sam pred policajcima stalno glumio da nisam kriv za ono što me optužuju”, šali se Depardieu. Shvativši da se pred njim nalazi nebrušeni dijamant, profesor je savjetovao mladiću da se do idućeg ljeta pripremi za prijemni ispit. Prošao je iz prve!
5. Tijekom studija glumio je u nizu kazališnih predstava. Na velikom platnu debitirao je 1969. godine, glavnom rolom u kratkom filmu “Le Beatnik et le Minet”. Tih godina zaljubio se u kolegicu Elisabeth Guignot. Vjenčali su se 1971. a iste godine rodio im se sin Guillaume. Premda će s Elisabeth ostati četvrt stoljeća i dobiti s njom još jedno dijete, kćer Julie, brak se počeo urušavati već nakon prvih nekoliko godina. Uloga u drami “Les Valseuses” lansirala je Depardieua u zvjezdanu orbitu, a s uspjehom su došli brojni izvanbračni izleti. Elisabeth je jednim okom žmirila na njegove nevjere, sve dok joj mužić nije saopćio da mu je ljubavnica, sedamnaest godina mlađa senegalska manekenka Karine Silla, rodila kćer. “On je kukavica, prevarant i patološki lažljivac. Tek nakon Roxanneina rođenja saznali smo što je učinio. Mojoj majci prepuklo je srce, što mu nikad neću oprostiti”, ispričao je ogorčeni Gillaume, koji je jednom prilikom čak prijetio ocu pištoljem!
6. Premda su i brat i sestra započeli uspješnu glumačku karijeru, Guillaumeov bijes ništa nije moglo ugasiti. Počeo je piti i drogirati se, a po zatvorskom stažu nadmašio je omražena oca: uhićivan je zbog vožnje u pijanom stanju, raspačavanja heroina i barskih tučnjava, a novac za drogu neko je vrijeme zarađivao kao muška prostitutka. Činilo se da pred očima ima tek jedan cilj – samouništenje. Nakon što se pijan zabio motociklom u drvo, liječnici su bili prisiljeni amputirati mu nogu. Oca, koji ga je posjetio u bolnici, izbacio je iz sobe, kriveći ga za sve nedaće koje su ga zadesile. “Mrzim te, gade jedan!”, bile su zadnje riječi koje će uputiti ocu u narednih nekoliko godina.
7. Gérard se nakon razvoda i sukoba sa sinom tješio u zagrljaju brojnih kolegica, anonimki, pa i prijateljica noći. Uz to, njegov nikad slabašan apetit poprimio je gargantuovske razmjere. “Ponekad bi tijekom snimanja dobio i po dvadeset kila. Stalno smo mu morali širiti kostime”, otkrio je kostimograf koji je s njim često surađivao. Kako je bio više pijan nego trijezan, radio je svakakve gluposti – završio je na sudu zbog premlaćivanja osobnog vozača, izazvao nekoliko prometnih nezgoda, šlatao novinarke za vrijeme intervjua, urinirao na javnome mjestu, a svako toliko javno bi izvrijeđao kolegicu Juliette Binoche, koju iz nepoznatog razloga nikad nije mogao smisliti (upućeni tvrde da je ljubomoran zbog činjenice da je ova osvojila “Oscara”, što njemu nikad nije pošlo za rukom). Posljedica takva životnog stila bio je srčani udar, koji ga je umalo ubio. Nakon što je dobio čak pet premosnica, odlučio je stati na loptu. Počeo je paziti na prehranu i vježbati, smanjio je piće, a s novom partnericom, spisateljicom Clémentine Igou, bacio se na uzgoj vinove loze. Ono što ga je posebno radovalo bila je činjenica da je, nakon dugih godina šutnje, ponovno uspostavio kontakt sa sinom. Baš kad su bili nadomak pomirenju, nesretni Guillaume preminuo je uslijed komplikacija upale pluća. Na njegovu sprovodu 2008. Depardieu je, kroz suze koje se nisu prestajale slijevati, čitao ulomke iz “Malog princa”.
Piše: Lucija Kapural
