Od Mozarta do Elvisa Presleya: Najzabavnije glazbene anegdote

Skladatelje klasične glazbe, pjevače anđeoskih glasova i rock zvijezde ponekad doživljavamo kao polubožanska stvorenja no, kao što sljedeće anegdote svjedoče, riječ je o ljudima od krvi i mesa. Neki su bili tašti, drugi licemjerni, a među njima je bilo i pravih zlobnika…

Nitko, nitko kao ja!

Wolfgang Amadeus Mozart (1756. – 1791.) počeo je skladati kao petogodišnjak, a godinu dana kasnije je nastupio pred caricom Marijom Terezijom. Stvarao je s nevjerojatnom brzinom i lakoćom, a zaprimljene narudžbe često je dovršavao u “pet do dvanaest”. Tako je bilo i kad je dobio narudžbu ravnatelja praške Opere za uvertiru opere “Don Juan”. Dan prije premijere, ležerno je zapisivao note, a očajni ravnatelj je zavapio: “Kako to namjeravate završiti? Ovo je propast, propast!”. Mozart se samo nasmiješio: “Ne brinite, sve je u mojoj glavi!”. Tako je doista bilo. Premijera je bila golemi uspjeh, a komplimente je skladatelju udijelio i sam car. Mozart se, nimalo skromno, složio: “U pravu ste, doista je bilo veličanstveno!”. Kolegi koji mu je rekao kako bi opera mogla biti nerazumljiva širem slušateljstvu odgovorio je pak sljedeće: “Nije mi stalo ni do mišljenja mase. Napisao sam to djelo za sebe i još dvojicu pametnih prijatelja”. Taštinu nije mogao kontrolirati ni kad ga je neki mladić pitao za savjet oko skladanja simfonija. “Radije počnite s baladama, za simfonije ste još premladi!”, savjetovao mu je maestro. Momak je u čudu pitao: “Kako to mislite? Pa vi ste prvu simfoniju skladali još kao dječak!” Mozart se nacerio: “Tako je. Ali ja nikoga nisam morao pitati kako se to radi!”

Želite da vam pjevam? To će vas koštati!

Talijanska operna pjevačica Caterina Gabrielli (1730. – 1796.), najpoznatija sopranistica svoga vremena, svoga je talenta itekako bila svjesna, a bogme ga je znala i naplatiti. Redovito je nastupala u tri najprestižnija operna središta – Beču, Londonu i Petrogradu – a njeni honorari višestruko su premašivali one jednako iskusnih kolegica. Pohlepna za lovom, pjevala je i kad je bila teško bolesna, a jedan je nastup morala prekinuti kako bi – rodila! Jednom prilikom, carica Katarina pozvala ju je u Petrograd, kako bi pjevala na domjenku za njene goste. Prije koncerta, Gabrielli je zatražila da joj se isplati pet tisuća rubalja, što je u ono vrijeme bilo malo bogatstvo. “Pet tisuća rubalja?”, uhvatila se za glavu carica. “Pa toliko ne plaćam ni svoje feldmaršale!”. Pjevačica je ostala hladna kao špricer. “Doista? Pa, recite onda vašim feldmaršalima da vam pjevaju!”. Trebamo li uopće reći da joj je honorar isplaćen u potpunosti?

Mali, tko te šiša!

Naš skladatelj i dirigent Ivan plemeniti Zajc (1832. – 1914.) slavu je stekao još u mladosti, da bi se u zrelim godinama počeo baviti i pedagoškim radom. U zagrebački Glazbeni zavod, gdje je sedamdesetih godina 19. stoljeća radio kao nastavnik, jednog je jutra imućna dama dovela sina, balavca koji je nervozno skakutao s noge na nogu. “Maestro, moj sin je, vjerujem, neka vrsta glazbenog genija. Pogledajte samo, čak ima i frizuru kao Beethoven! Molim vas, poslušajte kako svira klavir, sigurna sam da ćete se oduševiti!”, brbljala je korpulentna gospođa, stežući ruku potomka koji obećava. Zajc samo kimne glavom te se obrati dječaku: “Klavir ti je tamo… Pokaži mi što znaš!” Kad je mali odsvirao zadnju notu, majka samo što se nije raspuknula od ponosa. “Jeste li čuli? Savjetujte mi, maestro, koje korake da poduzmem, što da napravim s mojim virtuozom?” Zajc, kojem je od dječakova nemuzikalnog nabijanja po tipkama ponestalo takta, sruši gospođina nerealna očekivanja zlobnim riječima: “Dajte ga ošišati!”

Pucaj, moli, voli!

Kralj rock ‘n’ rolla Elvis Presley (1935. – 1977.) posjedovao je četrdesetak pištolja i rado ih je koristio. Pucao je u automobile koji nisu htjeli krenuti. Pucao je po restoranima ako bi usluga bila spora. Zidove studija u Gracelandu ispunio je mecima, zato što mu se nije sviđao zvuk na nekim pjesmama. Pucao je čak i u ljuljačku svoje kćeri, nakon što je malena pala s nje i ogulila koljena. Osim pištolja, skupljao je gaćice svojih mnogobrojnih ljubavnica, ali i – religijske statue i literaturu! Bio je, pohvalio se, “duboko spiritualna osoba”: posjedovao je pet Biblija, a oko vrata je nosio križ, Davidovu zvijezdu i minijaturnu figuricu Bude. Zašto? Kako je objasnio, nije htio “propustiti priliku da dospije u raj zbog pukih tehnikalija”.

Piše: Lucija Kapural

Komentari