Što se dogodi kad se manjak inteligencije, obrazovanja, stila i pristojnosti poveže s debelim bankovnim računom i nepreglednim lajnama lokaina? Pa, ništa dobro. Michael Carroll, ružnjikavi, pretili Britanac koji je radio kao smetlar, imao je samo devetnaest godina kad se njegova sreća okrenula. Toploga ljetnog popodneva 2002. godine, uplatio je listić lutrije, da bi nakon izvlačenja postao bogatiji za jedanaest milijuna funti. Domogavši se sume za koju bi morao čistiti ulice narednih dvjestotinjak života, zdušno se bacio na ugađanje osobi do koje mu je bilo najviše stalo – samome sebi. Zaručnica Sandra Aitken, koja je bila u sedmome mjesecu trudoće kad je otac njenog djeteta postao multimilijunaš, s očajanjem je gledala kako se njen pomalo priprosti ali u načelu dobrodušni partner pretvara u kurviša i rasipnika. Umjesto na medeni mjesec, par se zaputio do odvjetnika, a Sandra je iz braka izišla bogatija za milijun i pol funta, ne želeći više ni čuti za goru polovicu.
Oslobođen bračnog jarma i očinske odgovornosti – za bebu, kad je rođena, nije htio ni čuti – Michael se bacio na još mahnitije trošenje. On, koji ranije nije kušao ništa jače od piva, počeo je šmrkati kokain kao da sutra ne postoji: na tu drogu, priznaje, u prosjeku je trošio dvije tisuće funti – dnevno! Kad je shvatio da je i ljubav na prodaju, počeo se častiti “prijateljicama noći”, i to onima najelitnijima. “U njegovoj golemoj, zastrašujuće kičastoj vili s bazenom tulum nikad nije prestajao. Gole konobarice šetale su naokolo noseći kokain na srebrnim pladnjevima, a Michael je, kako bi pokazao tko je gazda, pripaljivao cigare novčanicama. Više-manje svi smo ga prezirali ali, da budem iskren, i iskorištavali. Gdje drugdje bi čovjek dobio besplatnu drogu i vrhunske kurve?” ispričao je jedan od posjetitelja Carrollovih orgija. Dobitnik lota, koji je inzistirao da ga oslovljavaju kao “Kralja zabave” ili “Gospodara Mickyja”, u jednoj je noći znao ugostiti i osam prostitutki u svome prostranom krevetu prekrivenom neukusnim pokrivačem tigrastog uzorka. Susjedi su, pogađate, bili očajni zbog stalne buke koja je dopirala iz najveće vile u naselju, no ubrzo im je život postao još teži.
Kad mu je droga rastočila i ono malo mozga što mu je bilo preostao, “Gospodar Micky” počeo je, iz zabave, spaljivati madrace u dvorištu, bacati skupo pokućstvo kroz prozor, pucati po stablima, rovkama i pokojem zecu te bacati smeće po ulicama koje je nekoć revno čistio. Nebrojeno puta završio je na sudu zbog prekršaja u rasponu od vožnje u pijanom stanju preko posjedovanja opijata do vandalizma, ali se, zahvaljujući skupim odvjetnicima, svaki put uspio izvući s pukom globom. Od jednog, međutim, nije uspio pobjeći – bankrota. Osam godina nakon dobitka na lutriji, knjigovođa ga je obavijestio da na njegovu bankovnom računu nije ostalo ni novčića. Caroll je postupio “konstruktivno”: sjeo je na rub pločnika te gorko zaplakao. Nekoliko dana kasnije, kad se malo sabrao, vratio se jedinom poslu za koji je bio kvalificiran – metenju ulica. Bivši kolege, koje je gledao s prezirom u danima kad je voda išla na njegov mlin, bivšem “Kralju zabave” nadjenuli su nadimak “Kralj smeća”, a britanski tabloidi mjesecima su izvještavali o nesretnom mladiću, sprdajući se na njegov račun tolikim intenzitetom da je završio kod psihijatra.
Piše: Lucija Kapural
