Julije Cezar je nedvojbeno najpoznatiji rimski vojskovođa i političar, ali i Rimljanin uopće. Često se raspravlja o njegovom zdravstvenom stanju, a pojedini antički autori ostavili su svjedočanstva koja upućuju da je u zreloj životnoj dobi imao određenih zdravstvenih problema. No sam Cezar nikada nije pisao o svom zdravlju. Nekako se kroz vrijeme ustalilo mišljenje da je Cezar bio epileptičar. Da li doista možemo na osnovu podataka s kojima raspolažemo biti sigurni da je bolovao od epilepsije?!
Što kažu antički autori?
O Cezarovom zdravstvenom stanju piše nekoliko autora. Jedan od njih je Svetonije koji spominje samo da je imao napadaje, i u tom kontekstu navodi iznenadne nesvjestice i noćne more. Najviše je podataka o Cezarovim zdravstvenim problemima dao Plutarh. Prema njegovim zapisima Cezaru je jednom prigodom bilo toliko loše da nije mogao poštovati protokol i ustati kada su mu prišli konzuli, pretori i drugi dužnosnici u Senatu. Navodno je tada imao nesnosnu vrtoglavicu, glavobolju, a osjećao je i obamrlost udova. Prema istom autoru morao se povući zbog svoje bolesti iz pojedinih bitaka u Španjolskoj i Africi. Apijan iz Aleksandrije je kratko naveo da je Cezar imao epilepsiju te je spomenuo konvulzije odnosno napadaje karakteristične za ovu bolest.
Iznenadne smrti Cezarova oca i pradjeda
Svi ovi autori su živjeli nakon Cezarova vremena, dakle nedostaju podaci od njegovih suvremenika. Prema poznatim podacima koje donosi Plinije Stariji Cezarovi su otac i pradjed umrli iznenadnom smrću u trenutku kada su navodno obuvali obuću. Umrli su prije svog vremena i kada su bili, kako se činilo, relativno dobra zdravlja. Danas se smatra da su umrli od moždanog ili srčanog udara, a što daje materijala za pretpostavku da je i sam Cezar mogao naslijediti njihove zdravstvene probleme.
Epilepsija “sveta bolest”
Stajalište da je Cezar imao epilepsiju je pod znakom upitnika, i suvremeni znanstvenici smatraju da se simptomi koje navode antički autori ne mogu uvijek svrstati pod epilepsiju. Ne treba ni isključiti mogućnost da je Cezaru pripisana epilepsija kako bi dodatno dobio na moći jer se smatralo da je ta bolest nosila sa sobom aureolu svetosti i da su ljudi oboljeli od nje bili na neki način miljenici Bogova. Znanstvenici danas smatraju da je mogao bolovati od raznih bolesti od hipoglikemije do tumora na mozgu. Naravno, moguće je da je patio i od epilepsije. Navodno je i njegov sin Cezarion imao ovu bolest, što isto tako treba staviti pod znak upitnika jer je ta tvrdnja mogla biti dio svojevrsne političke propagande.
Niz malih moždanih udara ili ?
Znanstvenici Francesco Galassi i Hutan Ashrafian s Imperial Collega u Londonu u svom radu iz 2015. iznijeli su novu tvrdnju prema kojoj je Cezar možda bolovao od cerebrovaskularne bolesti. Oni navode da se epilepsija najčešće javlja u ranoj dobi, a kod Cezara se ona navodna pojavila u zrelim godinama. Naravno, to nije nemoguće, ali je dosta rijetko. Ovaj znanstveni dvojac smatra da je vjerojatnije da je Cezar imao niz malih moždanih udara, koji su bili praćeni slabošću udova, vrtoglavicama i jakim glavoboljama. Slabost u udovima dobro potvrđuje podatak prema koje je tijekom jednog od Ciceronovih govora dobio napad tremora te je ispustio sve papire iz ruku. Koliko je i Ciceron pričao nije ni čudo, no šalu na stranu ovi su moždani udari, ako su to doista bili, bili posljedica privremenog nedostatka krvi u mozgu. U prilog ovoj novo postavljenoj dijagnozi išla bi i promjena njegove osobnosti jer je krajem života od entuzijasta postao depresivac. Nova dijagnoza samo je jedna u nizu do sada postavljenih pretpostavki o Cezarovoj bolesti jer je znanost do sada dala i druge alternativne prijedloge poput migrene, malarije, pa čak i sifilisa. Je li ova nova hipoteza točna ne možemo tvrditi bez dodatne građe koja bi ju potkrijepila ili odbacila.
Piše: Sonja Kirchhoffer
