O krvoločnom stripu raspravljalo se u američkom Senatu!

Bio je dobar i vedar dječak, uzoran školarac. A onda je svjedočio okrutnom ubojstvu voljenih roditelja. Zakleo se na osvetu, i to ni više ni manje nego svim zločincima svijeta. On je Bruce Wayne, industrijalac, filantrop i plejboj koji se za pravdu u gradu Gothamu bori u kostimu Čovjeka-šišmiša. Batman nipošto nije ni prvi ni zadnji maskirani osvetnik koji je pravdu uzeo u svoje ruke, ali je jedan od rijetkih koji se isključivo oslanjaju na ljudsku snagu – iznimnu inteligenciju, fotografsko pamćenje i akrobatske vještine – te vjernog pomoćnika Robina i poneki gadget. Nema tu čarobnih prstenova, radioaktivnih pauka niti supermoći – riječ je o junaku od krvi i mesa.

Batmana bismo mogli opisati kao vitalna 80-godišnjaka. Prvi se put, naime, pojavio u “Detektivskim stripovima” (“DC Comics), a stvorili su ga crtač Bob Kane i scenarist Bill Finger. Na prvotnu Kaneovom nacrtu, imao je bitno drugačiji imidž nego danas: nosio je tetkaste crvene tajice i minijaturnu masku. Na Fingerov prijedlog, odjeća je promijenjena u crnu kako bi lik izgledao zlokobnije, maska mu je prekrila čitavo lice, a dodane su i rukavice – kako ne bi ostavljao otiske prstiju. Samo godinu i pol dana kasnije, strip se prodavao u 800.000 primjeraka (samo je “Superman” imao veću nakladu), unatoč činjenici – ili upravo zbog nje – da se radilo o iznimno krvoločnom štivu. Ilustracije radi, reći ćemo samo da je Batman u prvom broju jednog protivnika bacio s krova, nakon čega se ovaj spljoštio kao palačinka, a drugom je priuštio osvježavajuću kupku u bačvi sa solnom kiselinom!

Sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća, američki Senat vodio je raspravu o utjecaju stripova poput “Batmana” na maloljetničku delinkvenciju. Kako bi izbjegla reperkusije, industrija stripa prihvatila je stroga pravila po kojima je dobro moralo pobijediti zlo, krvoproliće i perverzije bili su zabranjeni, a nijedan zločin nije se smio prikazati tako detaljno da bi se mogao oponašati. Na žalost vjernih obožavatelja, “Batman” se pretvorio u teški kič. Mračni ton izvornika vraća se osamdesetih, a vrhunac u tom razdoblju predstavlja “Povratak Crnog viteza”, strip-serijal Franka Millera čija se atmosfera može usporediti s klasicima filma noira. Uslijedile su brojne filmske adaptacije, a danas o Batmanu “izlaze” barem dvije knjige mjesečno. Zaintrigirao je čak i znanstvenike: psiholog Frederic Wertham razbjesnio je obožavatelje Čovjeka-šišmiša konstatacijom da je ovaj zapravo homić čijim psihičkim aparatom dominira superego: konkretnije, da mu borba protiv kriminala služi kako bi potisnuo tinjajuću želju da “uzme mjeru” zavodljivom Robinu!

Piše: Lucija Kapural

Komentari