Novo otkriće: U ranom srednjem vijeku grobovi su otvarani, ali ne samo zbog pljačke

Danas se grobovi najčešće otvaraju zbog premještanja pokojnika bilo da se pravi mjesto za novi lijes ili da se grobnica oslobađa starih “stanovnika” za nove “doseljenike”. Uglavnom i danas je otvaranje grobova redovita pojava, no ona se vezuje uz pragmatične razloge poput novih ukopa ili pak potrebe za ekshumacijom. Zanima li vas otvaranje grobova u srednjem vijeku koje nije bilo povezano s pljačkom, kao ni s pravljenjem mjesta za nove “stanovnike” grobova, pročitajte idući članak. Stotine grobova koji datiraju od 5. do 7. st., a koji su se prostirali od Rumunjske do južne Engleske, su redovito otvarani kako bi se uklonili neki predmeti, a onda vjerojatno u skladu s tim premjestila tijela, kako je nedavno objavljeno u časopisu Antiquity.

Strah od mrtvih

U jednom broju grobova uklonjena su stopala mrtvih ili su lubanje izokrenute kako bi se vjerojatno mrtvima spriječio izlazak iz grobnice. U jednom je grobu naknadno dodano tijelo psa, što je vrlo neobično, a protumačeno je željom da se pokojnika učini zadovoljnim, što može ili ne mora biti točno. Prema provedenim istraživanjima grobovi su otvarani u vremenskom roku od nekoliko mjeseci nakon ukopa do nekoliko desetljeća nakon što je osoba pokapana. Neki su grobovi otvarani po više puta. Običaj ponovnog otvaranja grobnica intenzivira se krajem 6. st., a vrhunac doživljava u 7. st. da bi krajem 7. st. nestao.

Uklanjanje korisnih predmeta


Ono što se može uočiti u ovim obredima je da se uklanjanju točno određene vrste artefakata. Ovi su običaji najčešće vezani uz pojedinačne grobove koji se javljaju u nizovima, a čije su varijacije prisutne u raznim dijelovima Europe. Istraživači grobova smatraju da je ovo otvaranje bilo posljedica potrebe za interakcijom između živih i mrtvih. Međutim, zanimljivo je da su se uklanjali samo neki predmeti osobito mačevi, veliki noževi, kao i broševi. U grobnicama bi znali ostati vrijedni predmeti izrađeni od dragocjenih materijala i obično ukrasnog karaktera. Upravo to je pokazatelj da ovakvo otvaranje grobova nije bilo motivirano pljačkom. Isključivo su nestajali pragmatični predmeti, ali ne i oni dekorativni što ukazuje da je nešto moralo “kumovati” takvom odabiru.

Zaključci koji ostavljaju prostora za propitivanje

Znanstvenici tvrde da su neki od predmeta izvađeni u jako lošem stanju i da nisu više imali nikakvu vrijednost. Nas to potiče na niz pitanja, što ih je navelo na takvo zaključivanje. Metalni predmeti pokopani u suhoj zemlji u stabilnim uvjetima mogli su ostati u dobrom stanju dug period. Nismo sigurni može li se ovdje govoriti o nekakvom pogrebnom obredu ili jednostavno potrebi ili želji da se oružje pokojnika simbolično predaje novoj generaciji. Sada smo otišli predaleko, no objašnjenje da je ovdje riječ o nekakvoj interakciji dvaju svjetova nam zvuči previše apstraktno da bi bilo dovoljno uvjerljivo. Rani srednji vijek vrlo je nemirno i opasno razdoblje, što je možda navelo pripadnike obitelji da potraže oružje od svojih predaka pri čemu bi vrijeme uzimanja oružja ovisilo ne o vremenu od kada je tijelo ukopano već o vremenu kada je oružje bilo potrebito. S druge strane moguće da je pokojnik pokopan dok su mu djeca bila mala, a kada su mu potomci stasali onda bi došli po simbole očeve časti. I u tom slučaju vrijeme uzimanja oružja ne bi bilo moguće točno precizirati.

Teorija je zanimljiva, ali nam se čini da se mora dodatno istražiti i ponuditi više od općenitog zaključka o nekakvoj interakciji svijeta živih i mrtvih.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari