Notorni kič ili kreativnost bez granica: Najčudnije zdgrade svijeta

Postoje zgrade koje vam svojom ljepotom mogu oduzeti dah, poput Gaudíjevih remek-djela koja su Barcelonu učinila jednim od najljepših svjetskih gradova. Postoje primjeri arhitektonskog horora, poput vikendica na Viru ili vila novopečenih hrvatskih tajkuna. Postoje, međutim, i zdanja toliko čudna i bizarna da nam je teško odlučiti – je li riječ o primjerima notornog kiča ili su njihovi maštoviti tvorci jednostavno bili ispred svoga vremena? Evo nekliko primjera!

Zgrada Markel, Richmond

Kad arhitekt otvoreno prizna da ga je za njegov projekt nadahnuo pečeni krumpir, ne treba se čuditi zdanjima poput sjedišta korporacije “Markel” u Richmondu u Virginiji. Početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća, Haig Jamgochian objedovao je u restoranu “Američkog instituta za arhitekturu”. Kad ga je konobar poslužio krumpirom pečenim u foliji, iznad Jamgochianove glave upalila se žarulja kreativnog ludila. Ne dovršivši obrok, odjurio je u svoju sobu i bacio se na nacrte. Rezultat? Markel Corporation Headquarters Building, poznatija pod nazivom Krumpir-zgrada (na slici!). Ovalno zdanje obloženo je golemim aluminijskim plohama, namjerno “zgužvanim” kako bi podsjećali na alu-foliju u kojoj se peče krumpir. Dok se Jamgochian silno ponosio svojim djelom, za koje je dobio niz nagrada, stanovnici Richmonda bili su užasnuti. “U usporedbi sa zgradom Markel, i neki zatvori doimaju se kao vesela mjesta!”, jedan je od češćih komentara.

Katedrala Metropolitan, Liverpool


Zanima vas kako bi izgledao spoj vigvama, stadionskih tribina, tvorničke hale i nuklearnog reaktora? Posjetite katedralu Metropolitan u Liverpoolu i doznat ćete! Koji je vrag (da, uvjereni smo da se radi o sili nečistoj) bio u glavi arhitekta Fredericka Gibberda kad je 1967. stvorio ovu zgradu, nije nam poznato, ali smo uvjereni da ulazak u sakralni objekt ovoga tipa kod pastve ne pobuđuje misli o nebeskom blaženstvu. Kako bi u čovjeku ubio zadnji trag nade, Gibberd je obojio zgradu u sivo-smeđu boju očaja, a na njen vrh je, ničim izazvan, zabio prijeteće metalne objekte koji podsjećaju na koplja. Kako je imao niski budžet, vitraji su s vremenom poispadali, a krov prokišnjava. Ako neki bog i stoluje ovdje, onda je to onaj zeznuti, starozavjetni! Pa ipak, tvorcu ovoga bizarnog zdanja ne možemo osporiti kreativnost – takva mašta obično se viđa kod iskonskih genija. Ili luđaka.

Nacionalna knjižnica, Minsk

Senzacionalno: golemi izvanzemaljski brod sletio je u srce Bjelorusije! Spašavaj se tko može, sve će nas potamaniti zrakama smrti! Ispričavamo se što smo vas prestrašili, dragi čitatelji, ne radi se o invaziji malih zelenih nego o Nacionalnoj knjižnici u Minsku, (ne)djelu arhitekata Mihaila Vinogradova i Viktora Karamarenka. Ono što će ekspert za geometriju nazvati “rombikuboktahedronom” a običan puk betonskom hrpom neukusa nagrđuje Minsk od 2006. godine (ili ga uljepšava, ako ste skloni razmišljanju “izvan okvira”). Ova 23-katnica poglede mami naročito noću: kad se na njenom pročelju upale LED lampe koje mijenjaju boje, izgleda poput disko-kugle koja se dokotrljala iz devetog kruga pakla.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Priština

Kad je o neobičnim građevinama riječ, i mi svoga konja za trku imamo! Zgrada Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Prištini, djelo našeg arhitekta Andrije Mutnjakovića iz 1982. godine, uistinu je nešto… Pa, drugačije. U nedostatku boljeg izraza, mogli bismo je opisati kao spoj borgovske kocke, futurističkog zatvora i palače Sulejmana Veličanstvenog. Čudne bijele kupole doimaju se kao improvizirane čerge na vrhu zgrade, a rešetke na prozorima pobuđuju suosjećanje za studente koji ondje spremaju ispite. Dok brojni smrtnici zgradu smatraju ružnom, struka misli drugačije. Godine 2018. izabrana je za jednu od devet građevina svijeta koje su dobile status “čuda arhitekture moderne”, što znači da će je obnoviti prestižna “Getty Fondation”. Ta je fondacija dio “J. Paul Getty Trusta”, najveće i najbogatije umjetničke institucije na svijetu. Svake godine, njihov stručni tim bira najbolja arhitektonska djela dvadesetog i dvadeset prvog stoljeća te im osigurava obnovu.

Piše: Lucija Kapural

Komentari