“Bolje živjeti sto godina kao milijunaš nego sedam dana u bijedi!”; “Alane, njih su dvojica, a mi smo sami!”; “Bolji je nečastan bijeg nego častan poraz!”; “Ne vjeruj ženi koja laže!” samo su neki od kalambura koji su izišli iz usta Boba Rocka, junaka kultnog stripa “Alan Ford”. Agent Grupe TNT po zanimanju i dežurno gunđalo po vokaciji, Bob je svojevrsna parodija Sherlocka Holmesa. Od slavnijeg kolege “posudio” je škotski ogrtač i kapicu, ali ne i sposobnost da razlikuje duhan prema pepelu ili otkrije visinu zlikovca iz otiska cipele – Bobova moć dedukcije iscrpljuje se u odabiru gruda za borbu s deranima iz susjedstva. Za razliku od najboljeg prijatelja Alana, naivnog mladića punog ideala, Bob je eksplozivni cinik, napržica, kolerik poganog jezika i tankih živaca. Premda nije intelektualni gigant, iznimno je snalažljiv: tko ne pamti nezaboravnu scenu kad je, ne želeći slušati dosadne povijesne priče pretpostavljenog, na kapcima nacrtao šarenice kako bi mogao drijemati? Ili korištenje cjediljke za tjesteninu kao šljema u jednoj od epskih bitki rajčicama s debelim Šefom?
Razlog zbog kojeg je upravo on jedan od najpopularnijih likova među pasioniranim konzumentima stripa možda leži u činjenici da utjelovljuje proletarijat. Odrastao je u sirotištu, braća blizanci Tim, Tom i Tumb okorjeli su kriminalci s tradicionalnim prebivalištem u Yumi, otac mu je poginuo u pljački banke, a majčica je karijeru okončala na električnoj stolici. Činjenica da je jedini u obitelji odlučio ne kročiti stazom zločina ne donosi mu nagradu: svatko ga eksploatira, svatko mu se podsmjehuje, a Broj jedan, vođa grupe, svako ga toliko “pomazi” štapom po glavi. Ni majčica priroda nije bila darežljiva prema njemu: zbog niska, gotovo patuljastog rasta i ogromna kvrgavog nosa redovito mu se obraćaju kao “nosatom štakoru”.
Kad smo već kod Bobove “babure” (koja je, uzgred rečeno, groteskno rasla iz epizode u epizodu), mnogi smatraju da je taj dio fizionomije zlosretni agent “posudio” od crtača Roberta “Magnusa” Raviole. To je samo djelomično točno: premda nedvojbeno postoji sličnost u “kljukama” crtača i crtanog, scenarist Luciano Secchi (“Max Bunker”) svojedobno je priznao da je inspiraciju za članove Grupe TNT pronašao u commediji dell’arte, renesansnoj dramskoj formi baziranoj na tipiziranim likovima i improvizaciji. Dok je Broj jedan Pulcinella, stari mrzovoljnik koji vječno vitla štapom, u Bobovu karikaturalnom izgledu i društvenom položaju prepoznajemo zannija, slugu na kojeg se svatko otresa!
Piše: Lucija Kapural
