Nobelovac koji se nije dao vući za nos: Želite uživati u plodovima moje genijalnosti? Platite!

Postoje samozatajni, naivni i smotani znanstvenici. Postoje, međutim, i oni koji znaju koliko vrijede. Ruski fizičar Pjotr Leonidovič Kapica (1894. – 1984.), jedan od najvećih umova svoga vremena, pripadao je potonjoj skupini. Ravnatelj Instituta za fiziku Sovjetske akademije znanosti u Moskvi, od 1955. godine je upravljao “Sputnikom”, sovjetskim svemirskim programom, a slavu izvan domovine donijeli su mu radovi s područja magnetizma i fizike niskih temperatura.

Ustanovio je da električni otpor polikristalnih metalnih uzoraka u jakom magnetskom polju raste linearno s jakošću polja (“Kapicin zakon”), razvio metode za stvaranje ekstremno jakih magnetskih polja, otkrio suprafluidnost tekućeg helija, a sa zapaženim se uspjehom bavio i nuklearnom fizikom. Godine 1978. dobio je Nobelovu nagradu što je, prema pričanju svjedoka, kasnije komentirao riječima: “Itekako sam je zaslužio”.

Upoznati s njegovom reputacijom, čelnici tehnološkog giganta “Siemens-Schuckert” zamolili su Kapicu da istraži zašto jedan njihov elektromotor ne radi. Obećan mu je honorar od 10.000 maraka, što je u ono vrijeme bilo malo bogatstvo. Proslavljeni znanstvenik prišao je stroju, ovlaš ga pogledao sa svih strana, a potom čekićem raspalio po kugličnom ležaju. Motor je smjesta počeo raditi.

Upravitelji kompanije problijedili su kao krpe. Ideja da plate silnu lovu za minorni popravak nikako im nije sjedala, ali nisu baš ni htjeli otvoreno prekršiti zadanu riječ. Kako bi vuk bio sit a koza cijela, Kapici su ljubazno rekli da im ispostavi račun, očekujući da će ovome biti neugodno tražiti izvorno dogovorenu svotu za dvije minute posla.

Nije mu bilo neugodno. Evo što je duhoviti fizičar napisao na računu: “Jedan udarac čekićem – 1 marka. Znanje gdje trebam udariti – 9.999 maraka. Ukupno: 10.000 maraka”. Kako im je izbio adut iz ruku, nisu imali druge nego mu, teško uzdahnuvši, platiti.


Piše: Lucija Kapural

Komentari