Kada razmišljamo o genijalcima, poput svestranog umjetnika Michelangela obično ih zamišljamo kao ljude koji se izdvajaju od ostalih, ako ništa svojom visinom, no najnoviji pokazatelji ne idu u prilog Michelangelovoj visokoj pojavi. Želite li saznati kako je utvrđeno da je bio niskog rasta, pročitajte članak koji slijedi.
Michelangelova kuća
Talijanski istraživački tim pregledao je cipele nađene u Michelangelovom domu u Firenci, a za koje se vjeruje da su pripadale ovom geniju, koji je živio na prijelazu iz 15. u 16. st. Riječ je o tri para cipela: dva para kožnih cipela i jedne kožne papuče. One se nalaze i danas gdje su se nalazile za umjetnikova života, a to je Michelangelova kuća u kojoj je živio sredinom 16. st. Posljednji Michelangelov potomak Cosmo ostavio je ovu palaču gradu, a ona je potom pretvorena u muzej Casa Buonarroti. Kuća je stoljećima bila u vlasništvu njegove obitelji.
Mjerenje cipela
Na temelju mjerenja cipela, ali i drugih predmeta otkriveno je da je bio visok najviše 1,6 m, i da je bio vitak, što je pak ustanovljeno prema odjevnim predmetima. Utvrđeno je da su nađene cipele bile sve odreda iste veličine, što znači da ih je nosila ista osoba. Fotografiju cipela možete pogledati na portalu Vikendi. Naravno, moguće je i da su cipele pripadale nekom drugom iz kućanstva ili nekom od njegovih bližih potomaka. Povjesničarka kostima Elisa Tosi Brandi sa Sveučilišta u Bologni analizirala je stil i materijal cipela i utvrdila da odgovara razdoblju u kojem je živio Michelangelo. Zapravo njegova visina prema forenzičnoj antropologinji je bila uobičajena za ono vrijeme, a nama iz ove perspektive se čini niskom, što je posljedica promjena u visini ljudskog tijela kroz stoljeća.
Loše zdravlje
Dio znanstvene javnosti (primjerice M. Arshad psihijatar iz bolnice u Whiston u engleskom Merseysideu i M. Fitzgerald s Trinity Collegea u Dublinu) smatra da je imao visoko funkcionalni autizam, oko čega postoje sporenja. Oni koji podržavaju teoriju autizma ili čak Aspergerov sindroma, kažu da tome u prilog ide njegova gotovo opsesivna rutina, asocijativnost, svadljivost. Pred kraj života bio je lošeg zdravlja, a čini se da je imao teški oblik artritisa čemu je zasigurno doprinijela konstantna upotreba čekića i dlijeta, a što se može zaključiti i u njegovim opisima svog zdravstvenog stanja koje je zabilježio u pismima. Nekoliko dana prije smrti još je radio na skulpturi koja je, nažalost, ostala nedovršena. Liječnici se svi odreda slažu da mu je kontinuiran i intenzivan rad omogućio da duže ostane funkcionalan.
Michelangelovi ostaci za sada nisu ekshumirani i analizirani, zbog čega je teško zasigurno potvrditi ovu postavku, ali vjerojatno će i to doći na red kako bi se ovaj novi zaključak, kao i neki drugi, potvrdio ili opovrgao.
Piše: Sonja Kirchhoffer
