Nevjerojatan podvig u Vijetnamu: Otputio se na ratište kako bi prijateljima iz susjedstva donio – pivo!

Dokle ide vaša požrtvovnost kad su prijatelji u pitanju? Biste li im posudili zadnju lovu iz novčanika i saslušali njihove višesatne jadikovke a da nijednom ne zakolutate očima ili se pak strateški povlačite na prvi znak nevolje? Čak i ako ste silno empatični, uvjereni smo da ne biste napravili ono što je napravio Njujorčanin John Donohue. U siječnju 1968. godine, ovaj momak iz radničke klase zaputio se na trinaest tisuća kilometara dugačko putovanje. Odredište? Ratom zahvaćeni Vijetnam! Cilj misije? Donijeti pivo kompićima iz susjedstva te im podići borbeni moral!

Evo kako je sve počelo! Donohue, koji je četiri godine služio u marincima, zbog ozljede nije dobio poziv za odlazak u Vijetnam. Chickie, kako su mu znanci tepali, većinu je vremena provodio u “Doc Fiddler’su”, irskom pubu na Manhattanu, prazneći pivske krigle te sa sjetom promatrajući prazna mjesta za šankom. Ondje su, naime, donedavno redovito sjedili njegovi prijatelji iz susjedstva, četvorica bučnih i duhovitih mladića koji su nakon novačenja završili u vijetnamskoj prašumi. Toga kišnog popodneva, malobrojni gosti su na starome crno-bijelom televizoru gledali vijesti o antiratnim demonstracijama u Central Parku. Vlasnik ugostiteljskog objekta, vremešni muškarac kojeg su svi nazivali Pukovnikom, prezirno je frknuo: “Gledaj ti ovu besposlenu bagru! Umjesto da pruže podršku našim dečkima, mašu glupim transparentima!”. Nakon kraće stanke, obratio se stalnim gostima: “Netko do vas besposličara trebao bi skoknuti do ‘Nama, locirati ekipu s kojom ste sve te godine pili i svakom od njih odnijeti hladno pivo!”. Chickiejevo lice, dotad bezvoljno, odjednom se ozarilo. “Ja ću to učiniti, Pukovniče!”, uskliknuo je, umalo prolivši pivo. “Magarče jedan, samo sam se šalio!”, odbrusio mu je gazda. Dvadesetšestogodišnjak ga je čvrsto pogledao u oči te rekao: “Ali ja nisam!”. Doista, bio je mrtav ozbiljan.

S golemom putnom torbom punom limenki američkog piva, Donohue je krenuo na podvig života. Zaposlio se kao mehaničar na plovilu “Drake Victory”, trgovačkom brodu koji je prevozio municiju iz Amerike u Vijetnam. Kad je, dva mjeseca kasnije, stigao na odredište, potraga – koja je nalikovala na traženje igle u plastu sijena – mogla je započeti. Donohue, naime, nije imao pojma gdje su njegovi prijatelji stacionirani. Do Saigona je doputovao s američkim konvojem, pretvarajući se da je brat Ricka Duggana, jednog od znanaca iz “Doc Fiddler’sa”. Ondje je stigao na vrhuncu Ofenzive Tet, jedne do najkrvavijih bitaka Vijetnamskog rata. Dok su mu meci zviždali oko glave, njegovi ideali srušili su se poput kule od karata. “Do tog trenutka, bespogovorno sam vjerovao američkoj vladi… Gutao sam ono što su nam mediji u servirali, da premoćno pobjeđujemo u ratu. Bogme, nije tako izgledalo”, zapisat će kasnije u memoarima “The Greatest Beer Run Ever: A Memoir of Friendship, Loyalty and War”.

Trenutak u kojem je, nakon brojnih peripetija i detekcije na kojoj bi mu pozavidio i Sherlock Holmes, pronašao stare drugove doimao se nadrealnim. Prvi kojeg je locirao bio je “brat” Rick Duggan. Kad je narednik Duggan usred prašume ugledao starog prijatelja, ležerno odjevenog u traperice i kariranu košulju, pomislio je da je skrenuo pameću. “Chickie! Pa to si stvarno ti! Dovraga, što radiš ovdje?”, uskliknuo je vojnik. “Pa, eto, skoknuo sam da bih tebi i ostatku ekipe donio pivo!”, odvratio je Donohue, vadeći limenku iz ruksaka.


Nevjerojatno, uspio je pronaći svu četvoricu prijatelja. Svi muškarci su prežvijeli rat, a kao jedan od najemotivnijih života pamte upravo susret s Chickiejem. “Bila je to prava katarza”, ispričao je  Duggan. “Nisam bio sretan samo zbog piva, koje nisam pio mjesecima, već i zbog osjećaja da nas oni kod kuće nisu zaboravili. Susret s Chickiejem dao mi je snage da iz pakla Vijetnama iziđem živ”.

Kad se Donohue vratio kući, Pukovnik, koji nikada nije pio na radnome mjestu, natočio je sebi i ostatku birtije kriglu piva. “Za Chickieja!”, dignuo jer čašu u zrak, jedva susprežući suze. “Čovjeka koji je našim momcima donio pivo, poštovanje, ponos i, dovraga, ljubav!”

Piše: Lucija Kapural

Komentari