Neuništivi Marty: “Bog režije” sreću je pronašao u petom braku, a kćeri su krenule njegovim stopama!

Martin Scorsese, po mnogima jedan od najvećih redatelja svih vremena, osvojio je osamdesetak najprestižnijih filmskih nagrada i jednako toliko nominacija, no najslađe priznanje, Oscara za režiju, “ganjao” je puna četiri desetljeća. Napokon ga je “ugrabio” 2006. godine, za film “Pokojni”, što je duhovito prokomentirao riječima: “Akademijini glasači valjda su zaključili da ću i sam uskoro biti pokojni, pa su me htjeli namiriti dok sam još tu”. Donosimo zanimljivosti iz života filmskog maga!

1. Život Martina Scorseseja počinje 1942. godine u njujorškoj četvrti Flushing, u srcu tzv. “Male Italije”. Roditelji, imigranti iz gradića Polizzi Generosa na Siciliji, marljivo su radili u tvornici odjeće te se žučno prepirali u obiteljskom domu, iskazujući tipičan talijanski temperament. Za razliku od njih, Martin je kao dječak bio iznimno tih i povučen, vječno zadubljen u knjige. Svjestan svoje kontemplativne prirode, neko je vrijeme razmišljao o pozivu svećenika, no od te je ideje odustao kad se zaljubio u kino. Kao tinejdžer, pogledao je tisuće filmova, postajući sve svjesniji puta koji mu je sudbina namijenila.

2. Izbjegavši vojnu obavezu zbog krhkog zdravlja, upisao se na filmski odsjek prestižna Sveučilišta u New Yorku. Ondje je, samo nekoliko blokova ali i svjetlosnim godinama daleko od Male Italije, počeo peći zanat, pod paskom mentora Haiga Manoogiana. Iz tog razdoblja datiraju kratki filmovi “Što tako lijepa djevojka radi na ovakvom mjestu?”, “Nisi samo ti, Murray” i “The Big Shave”. Potonji, o muškarcu koji brije bradu da bi potom žiletom ogulio i vlastito lice, snažna je metafora Vijetnamskog rata. U studentskim danima, povučeni momak preobrazio se u duhovita kozera. Svakodnevno je tulumario s prijateljima, među kojima su bili Steven Spielberg, Francis Ford Coppola, Brian De Palma i George Lucas a, premda visok samo 163 centimetra, stekao je reputaciju zavodnika. Skakao je s cvijeta na svijet sve dok jedna od njegovih fakultetskih kolegica, Laraine Brennan, nije ostala u drugom stanju. Premda u nju nije bio zaljubljen, kao gorljiv katolik vidio je tek jednu opciju – svadbu. Zasnovan na takvim temeljima, brak nije imao šanse za uspjeh: u trenutku kad je na svijet došla malena Catherine, Martin više nije živio s njenom majkom.


3. Nakon diplome, postaje predavač na svome fakultetu. Nekadašnji profesor, sad kolega i blizak prijatelj Manoogian producirao je prvi Scorseseov dugometražni film, crno-bijelu dramu “Tko to kuca na moja vrata?” iz 1967. godine. U njemu je mladi redatelj angažirao glumca Harveya Keitela i montažerku Thelmu Schoonmaker, s kojima će ostvariti dragocjene suradnje u budućim velikim filmovima. Premda nedovoljno razvijen, već tad je bio zamjetan Scorseseov stil: osjećaj za ulični život talijanskih Amerikanaca, dinamična montaža, eklektična uporaba glazbe i problematičan muški protagonist u središtu zbivanja. Njegovim prvim remek-djelom smatraju se “Ulice zla” (1972.), film o sitnim mafijašima dijelom inspiriran nasiljem kojem je redatelj svjedočio odrastajući u Maloj Italiji. Ovaj uradak bio je prekretnica za karijeru Scorseseja, ali i Joea Pescija te susjeda i bliskog prijatelja Roberta De Nira – s potonjim, redatelj će surađivati u ukupno osam filmova.

4. Zlatnu palmu donio mu je film “Alice više ne stanuje ovdje”, romantična drama sa snažnim feminističkim prizvukom iz 1974. Premda hvaljen (glavnoj glumici Ellen Burstyn priskrbio je Oscara), film fokusiran na središnji ženski lik ostaje anomalija u ranoj Scorseseovoj karijeri.

5. Na Silvestrovo 1975. oženio se novinarkom Julijom Cameron. Plod njihove ljubavi, kći Domenica Elizabeth, nije dočekao ni prvi rođendan s oba roditelja. Brak je, zbog Martinove prezaposlenosti, Julijinog opijanja i bučnih svađa, završio “nepomirljivim razlikama”. Poput starije polusestre Catherine, Domenica će postati glumica, ali će raditi i kao scenaristica, producentica i redateljica.

6. Hvalospjeve kritičara donosi mu “Taksist” (1976.), mračna drama o osamljenom pojedincu koji postupno i nepovratno tone u ludilo u paklenoj viziji Manhattana. Naslovnog junaka, taksista koji mašta o čišćenju njujorških ulica od ljudskog šljama i ubojstvu predsjedničkog kandidata, portretirao je sjajni De Niro, vječna Scorseseova uzdanica, a za ulogu malodobne prostitutke Iris, koju ovaj pokušava spasiti, dotad nepoznata Jodie Foster nominirana je za Oscara. Film se na naslovnicama našao i pet godina nakon što je snimljen, kad je poremećeni John Hinckley Jr. ispalio šest hitaca na Ronalda Reagana. Htio je, ispričao je, fascinirati Foster, u koju se zaljubio gledajući “Taksista”.

7. Jedan od rijetkih podbačaja u Scorseseovoj karijeri bio je mjuzikl “New York, New York”, u kojem je 1977. angažirao De Nira i mladu Lizu Minnelli. Film je podbacio je na kino-blagajnama, a kritičari prema njemu nisu imali milosti, zamjerajući mu “olovnu studijsku atmosferu”. Scorsese, koji je u film utukao i dosta vlastitog novca, bio je slomljen. Počeo je tonuti u depresiju, a crnilo koje ga je obuzelo pokušao je raspršiti nepreglednim lajnama kokaina. Rame za plakanje ponudila mu je Minnelli, koja je s ovisnostima imala dugogodišnje iskustvo. Premda je glumica bila u braku s Jackom Haleyem, postali su ljubavnici. Kad ga je ova ostavila, redatelj je potonuo još dublje u ovisnost o opijatima. Karijeru, a možda i život, spasio mu je stari prijatelj DeNiro – natjerao ga je da se “skine” s droge i prihvati režije “Razjarenog bika” (1980). Film o Jakeu La Motti, boksačkom prvaku koji zbog prgave naravi ostaje bez svega, smatra se jednim od Scorseseovih ponajboljih ostvarenja. Nominiran je za osam Oscara, uključujući one za najbolji film, režiju i glavnog glumca. De Niro je svoj kipić osvojio a Akademija je još jednom previdjela Scorsesea.

8. Treći brak, sa zanosnom Isabellom Rossellini, potrajao je nepune tri godine. Šuškalo se da je redatelj glumicu zaprosio samo zbog činjenice da je u njenom ocu Robertu Rosselliniju gledao redateljski uzor!

9. Film “Posljednje Kristovo iskušenje” dobio je epitet “kontroverzan” i prije nego što ga je publika imala priliku vidjeti. Kad se ova biblijska drama 1988. pojavila u kinima, optužbe za blasfemiju pretvorile su se u nekontrolirane izljeve bijesa. Scena u kojoj Isus pod utjecajem Sotone halucinira da vodi ljubav s Marijom Magdalenom do te je mjere rasrdila vjerske fanatike da su, u pariškom kinu u kojem je film prikazivan, bacili Molotovljeve koktele u publiku! Po običaju, Scorsese je ostao bez Oscara za režiju a, negdje u to vrijeme, i bez četvrte supruge: producentica Barbara De Fina, s kojom je bio u braku turbulentnih šest godina, napustila ga je doznavši da joj nabija rogove s glumicom Illeanom Douglas.

10. Kultna kriminalistička drama “Dobri momci” (1990.) zasnovana je na romanu novinara crne kronike Nicolasa Pileggija. “Čekao sam ovu knjigu čitav život”, rekao mu je Scorsese u telefonskom razgovoru, na što je Pileggi odvratio: “A ja sam čitav život čekao ovaj poziv”. Brutalan, stiliziran i hipnotičan, film je Scorseseu priskrbio još jednu oskarovsku nominaciju za režiju. Dakako, opet je ostao praznih ruku.

11. Nakon osam filmova s De Nirom, Scorsese je pronašao novu mušku muzu: Leonarda DiCaprija. Prvi put su surađivali 2002. u “Bandama New Yorka”, povijesnoj drami o sukobu starosjedilačkih i novopristiglih irskih bandi u New Yorku 19. stoljeća. Film je nominiran za čak deset Oscara ali je, kako to u Scorseseovom slučaju biva, ostao bez ijednog kipića. DiCapriju je povjerio glavnu ulogu i u “Avijatičaru”, drami iz 2004. o životu Howarda Hughesa nominiranoj za jedanaest Oscara (nagradu je uzela Cate Blanchett za sporednu ulogu, a Scorsese je izgubio od Clinta Eastwooda) te već spomenutom remek-djelu “Pokojni”, koje mu napokon donosi Oscara. Zapažen uspjeh dvojica prijatelja ostvarila su i u filmu “Otok Shutter” (2010.), a vrhunac njihove kreativne simbioze po mnogima je “Vuk s Wall Streeta” (2013.), ekranizacija istoimenog romana prevarantskoga burzovnog mešetara Jordana Belforta. Film o mračnoj strani modernog kapitalizma, pohlepi, razvratu, moći i neopisivom rasipništvu moralisti su kritizirali zbog prevelike uporabe psovki i eksplicitnog prikaza seksa – na privatnoj projekciji za akademike, jedan scenarist je ustao na pola filma i zgađen počeo vikati: “Odvratno! Sramota! Pornografija!”.

12. Ljubavnu sreću redatelj je pronašao u petom braku, koji nepomućen skandalima traje dva desetljeća. Odabranicu Helen Morris do oltara je odveo kad su joj bile pedeset dvije godine; iz tog razloga nikome nije padalo napamet da je mladenka bila – trudna! O trećoj kćeri Francesci, jedinoj koju je gledao kako odrasta, redatelj priča s velikom nježnošću: “Ima nešto neodoljivo u kasnom roditeljstvu. Malo dijete vam ne daje vremena da razmišljate koliko vam je godina i na neki vas način vraća u mladost”. Poput polusestara, Francesca je krenula očevim stopama: glumila je u njegovim filmovima “Avijatičar” i “Pokojni”, a planira se i sama posvetiti režiji.

Piše: Lucija Kapural

Komentari