Nestašni vladar: Poljski kralj je “posijao” tristo šezdeset petero izvanbračne djece!

August II. Jaki (1670. – 1733.), poznat i kao August Moćni, bio je jedan od kontroverznijih poljskih kraljeva. Oportunist po prirodi, ovaj izdanak njemačke dinastije Wettin prešao je na katoličanstvo kako bi mogao sjesti na poljski tron, prije čega je bio saski izborni knez. Nedugo po dolasku na vlast, zaratio je protiv Osmanlija, a od 1700. je sudjelovao u Sjevernome ratu protiv Švedske, u koji je uvukao i poljsko-litavsku uniju. U ratnim pustošenjima, Poljska je silno stradala, a ratoborni monarh bio je prisiljen odreći se poljske krune u korist švedskog kandidata Stanisława Leszczyńskog. Na prijestolje se vratio 1709. godine, nakon pobjede Rusa nad Šveđanima kraj Poltave. Rodni Dresden učinio je saskom prijestolnicom te jednim od značajnih europskih kulturnih središta, dovlačeći umjetnike sa svih strana svijeta u svoju tamošnju rezidenciju. Radilo se o baroknom zdanju nezamislive raskoši, s toliko zlata da su posjetitelje od silnog sjaja boljele oči kad bi ih ponosno proveo po svojim odajama. Prema zemlji na čijem je tronu sjedio, s druge strane, ponašao se maćehinski. Za njegove apsolutističke vladavine, Saska je gospodarski prosperirala, a Poljska gospodarski i politički nazadovala.

Tijekom dugogodišnjeg braka, kralj je dobio samo jedno dijete, Augusta III. Riječ “brak” zapravo je odveć snažna, budući da je postojao samo “na papiru”. S majkom svoga zakonitog nasljednika kralj, naime, nikad nije živio – kneginja Kristina, gorljiva protestantkinja, odbila se preseliti u Poljsku nakon što je njen suprug prešao na katoličanstvo. Prpošni vladar nije za njom puno tugovao – ljubavnice je mijenjao kao čarape, a njegove kraljevske plahte gužvale su kako plemkinje tako i seljanke. Tek nakon njegove smrti otkrilo se koliko je produktivna ta izvanbračna aktivnost bila. Tada je, naime, pronađen brižljivo čuvani spis, iz kojeg se doznalo da je prpošni monarh imao – tristo šezdeset petero izvanbračne djece! Nadimak “Jaki” nije, međutim, stekao zbog spolne izdržljivosti, već zbog nevjerojatne fizičke snage, kojom se rado razmetao. Golim je rukama mogao lomiti metalne potkove, zdrobiti konjsko kopito ili pak podići čovjeka sa zemlje i držati ga u zraku! U suton kraljeva života, njegove javne demonstracije snage postale su stvar prošlosti. Proždrljivac koji bi za večeru ispraznio i po pet tanjura obolio je od šećerne bolesti. Kad je umro, težio je oko 110 kilograma.

Piše: Lucija Kapural


Komentari