Nestašni vladar Milana: Otac tridesetero djece koji je prkosio Svetoj Stolici

Moćni vladar Milana Bernabò Visconti (1323. – 1385.) u povijesti je zapamćen po gradnji veličanstvenog mosta Trezzo, ubojstvu rođenog brata Mattea, s kojim nije htio dijeliti vlast, kao i po sustavnom i drskom prkošenju Svetoj Stolici. Bio je uključen u sve apeninske sukobe koji su se vodili u to vrijeme, a najčešće je ratovao protiv Republike Firence i Papinske Države. Čak trojica avignonskih papa isključila su ga iz crkve: Inocent VI., Urban V. i Grgur XI. Potonja ekskomunikacija, iz 1371. godine, nije mu sjela, pa je dvojicu papinih izaslanika bacio u tamnicu. Pustio ih je da se ondje “hlade” tri-četiri dana, nakon čega ih je natjerao da pojedu papino pismo o isključenju – zajedno sa svilenom vrpcom i olovnim pečatom utisnutim preko nje!

Nestašni Bernabò nije osvajao samo teritorije, nego i pripadnice nježnijeg spola. U brak s ljepoticom po imenu Beatrice Regina della Scala, kćeri vladara Verone, stupio je iz političkih razloga, kako bi učvrstio savez između dva grada. Premda joj je više-manje stalno nabijao rogove, nije zanemarivao bračne dužnosti: s njom je dobio sedamnaestero djece. Još trinaestero nezakonitih potomaka rodile su mu brojne priležnice, od kojih je vladareve plahte najduže gužvala Donnina del Pori. Da, dobro ste izračunali: ovaj je pastuh imao tridesetero djece – za koju se znalo!

Vladareva smrt bila je na neki način simbolična. Ne, nije ga dokusurila kakva spolna boljetica, nego mu je presudio vlastiti nećak, Gian Galeazzo Visconti. Stanovnicima Milana bilo je dosta Bernabòva despotizma te poreza koje im je nametnuo, pa su Gianu Galeazzu dali podršku u svrgavanju strica. Ironično, bačen je u tamnicu Trezzo, a do nje je vodio most koji je sam izgradio. Ondje je boravio nekoliko mjeseci, dok ga nećak nije dao otrovati.

Piše: Lucija Kapural


Komentari